Elvir Musić,

  • NAJZNAČAJNIJA KNJIGA O ZLOČINIMA U DOLINI SAPNE: "Skinuti su sa hljeba i vode", autora Nazima Ibrahimovića i Hazima Karića

    U posljednjim danima 2017. godine, kada se provode analize protekle godine i pripremaju planovi za narednu, u izdanju Udruženja intelektualaca Podrinja, iz štampe je izašla dugo očekivana knjiga o zločinima počinjenim na području općine Zvornik u periodu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. Autori knjige Nazim Ibrahimović i Hazim Karić kroz desetine izjava preživjelih svjedoka bacili su važno svjetlo na period najtežih zločina počinjenih nad civilnim bošnjačkim stanovništvom Zvornika, konkretno na nedovoljno rasvijetljene zločine u selima: Klisa, Đulići, Sjenokos, Kaludrani, Džine, Bijeli Potok, Kućić Kula, Mrakodol... U ovim zločinima je, samo u jednoj akciji zarobljavanja, ubijeno oko 700 civila. Podsjetimo, na području zvorničke općine tokom rata 1992.1995. ubijeno je više od 2.005 civilnih osoba..
    Knjiga „Skinuti su sa hljeba i vode“ donosi do sada najdetaljnije informacije o zločinu zarobljavanja i likvidacije muškaraca civila iz sliva rijeke Sapne. Dr. Elvir Musić, recenzent knjige, dajući rukopisu najviše ocjene, naveo je kako se radi o „stilski dotjeranom“ tekstu, odnosno „hronološkom predstavljanju razvoja situacije u prvim danima 'oslobođenja' administrativnog područja općine Zvornik od strane srpskih vojnih, 'paravojnih' i svakih drugih jedinica naoružanih oružjem kakvo je u tim danima moglo stići samo iz dobro čuvanih magacina Jugoslovenske narodne armije“.
    Kako dr. Musić dalje navodi, knjiga donosi veliki broj detalja o lokacijama „na kojima su zločini dogovarani i planirani, loklalitetima na kojima su izvršavani, imenima i prezimenima, nadimcima i  mjestima porijekla počinilaca strašnih zločina nad civilnim stanovništvom zvorničke općine, kao i imenima i prezimenima žrtava i detaljnim svjedočenjima“. Ova knjiga je do sada najkompletniji i najsadržaniji tekst o zločinima u Zvorniku i predstavlja svojevrstan dokazni materijal utemeljen na činjenicama prikupljenim „iz skrivenih arhiva i sudskih sala u kojima su svjedočili optuženi, svjedoci, svjedoci pokajnici, moralni jadnici, ali i žrtve, svjedoci zločina i njihova rodbina“, navodi dr. Elvir Musić.
    Kao moto pod kojim je knjiganapisana odabrani su stihovi sarajevskog mladog pjesnika Amira Kolara: „S večeri s braćom liježemo/ ujutro se s krvnicima budimo/ a pitamo se, stalno se pitamo/ otkud nam preklani vratovi?!“
    Kako su autori naveli knjiga, pored općih podataka koje donosi, detaljno obrađuje zločine nad Bošnjacima iz naselja u donjem slivu rijeke Saone, na Bijelom Potoku – općina Zvornik.
    Profesor Edis Hodžić, smatra da je knjiga „Skinuti su  sa hljeba i vode“ posebno važno štivo, koje je zahtijevalo izuzetan napor autora. „Prosto je nevjerovatna količina činjenica o zločinima koje nam autori daju na uvid, a iz kojih se jasno vidi da je agresija i uništenje Bošnjaka izuzetno dobro isplanirano sa tačno određenim ulogama, ko, kad i kako treba sprovesti određene radnje s ciljem zatiranja prisustva Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine“, navodi u svojoj recenziji profesor Edis Hodžić. On smatra da je važnost ovoga djela prije svega u činjenici da će ono u skoroj budućnosti biti dobra polazna osnova, u svakom slučaju nezaobilazna, za istraživanje zločina u Zvorniku, agresije i općenito povijesti Bosne i Hercegovine.
    Zvornik je napadnut od strane Jugoslovenske narodne armije 8. aprila 1992. godine. U vojnim operacijama u koje su bili uključene dobro opremljene diverzantske jedinice, koje su tretirane kao paravojne a bile su sinhronizovane i imale iste zadatke kao i moćna JNA, etnički je očišćen veći dio zvorničke općine. U udruženom zločinačkom poduhvatu ubijene su stotine ljudi, uništene sve zvorničke džamije, spaljena su bošnjačka sela, organizovani su logori, strijeljanja, silovanja. Područje Zvornika je bilo mjesto najvećih masovnih pogubljenja tokom pada Srebrenice. Posebno nečasnu ulogu u Genocidu u Srebrenici imale su jedinice iz Zvornika koje su vršile strijeljanja, likvidacije, zarobljavanja i kasnije prikrivanja masovnih grobnica. Za ove zločine se tek očekuje podizanje optužnica i hapšenja. Jer, ratni zločin ne zastarijeva. Knjiga „Skinuti su sa hljeba i vode“, koja u svome naslovu već govori da je masovna likvidacija civila bila planirana, osmišljena i sistematski provedena, samom svojom leksikom ukazuje da je korištena vojna terminologa, tipična za JNA. Kada se zanekoga govorilo da treba biti skinut sa hrane, to je značilo da napušta jedinicu. Civili, skinuti sa vode i hljeba, napuštali su logor, ali nisu pušteni kućama - poslije ovih naredbi su ubijeni. Posmrtni ostaci njih većine su pronađeni i sahranjeni su u Memorijalnom centru i šehidskom mezarju Gornja Kalesija, dok se za tijelima velikog broja ubijenih još uvijek traga.
  • PRIČA - ELVIR MUSIĆ: Hazreti Sulejman i papagaj

    Piše: Elvir Musić
    Putujući po Istoku nerijetko sam nailazio na tradicionalne prodavnice pred čijim ulaznim vratima je visio okačen kavez sa zatočenom pticom umilnoga cvrkuta koji je odavao zadovoljstvo. Pitao sam se kako može neko biti tako zadovoljan svojom tamnicom.


    Dr. Elvir Musić

    -Stranče, nešto si mi zamišljen? - upita me trgovac, primjetivši valjda moju nekako zbunjenu zamišljenost pitanjem.
    -Razmišljam o ovoj ptici i njenom cvrkutu koji odaje potpuno zadovoljstvo - odgovorih.
    -A reci ti meni, o čemu se tu ima razmišljati? - nastavio je zapitkivati trgovac. 
    Oni koji su imali priliku putovati Istokom znaju da trgovci u tamošnjim tradicionalnim dućanima smatraju razgovor s mušterijom dijelom svoje trgovačke vještine. Istini za volju, svaki od njih u svojoj riznici mudrosti ima vrlo dobru ponudu, prikupljenu kroz mnogobrojne razgovore s različitim vrstama ljudi.
    -Ali, ptica je zatočena u kavezu - rekoh.
    -Pa... kada malo bolje razmisliš, različite su vrste i kaveza i zadovoljstava. Zašto misliš da je ono u čemu ti prepoznaješ zadovoljstvo i njeno zadovoljstvo? Možda ona glasom u kojem ti prepoznaješ zadovoljstvo, ustvari, želi odaslati poruku tuge, čežnje i tugaljivosti. A da ti nekim slučajem ne poznaješ jezik ptica? Znaš nešto što drugi ne znaju, a od nas, običnih smrtnika, skrivaš svoje duhovne posebnosti - upita.
    -Ma ne, ne, ne, nikako. Otkud meni, ubogom strancu, takva jedna duhovna posebnost u zemlji duhovnih posebnika – odvratih ja, istovremeno zatečen pitanjem, ali i spreman nastaviti diskutovati, jer sam boraveći među istočnim poklonicima mudrosti naučio zaroniti u njihovo ljubovanje s mudrošću, koja biva prepoznata u svakoj iole zanimljivoj misli.
    -Mašallah! Rječit si za jednog stranca, i od svog si stranstva sačinio kavez poput kaveza ove ptice. I tvoje riječi, baš kao i glas ove ptice, odražavaju zadovoljstvo. Barem ja to tako rasuđujem – nastavi razgovorljivi trgovac, odgovarajući mi na pitanje koje nas je uvuklo u razgovor.
    -Pitam se da li rječitost može biti isključivo glasnik zadovoljstva - rekoh.
    -Stranče, ispričaću ti priču koju mnogi smatraju istinitom. Velim ti da je mnogi smatraju istinitom, ali ne želim te opterećivati time šta ja lično o tome mislim. Ili o bilo čemu - reče i nastavi: - U davna vremena bio je običaj da trgovci u dućanima poput moga drže papagaje, koje su nabavljali iz daleke Kine. Ti papagaji su uvježbavani da govore tako što bi ih vlasnik stavio ispred ogledala u kojem su mogli vidjeti svoj odraz, a vlasnik bi se sakrio iza ogledala i počeo razgovarati s papagajem. Tako su papagaji, misleći da pričaju s drugim od svoje vrste, učili da pričaju ponešto od našeg jezika. Jedan takav papagaj mogao je ponoviti svako ime koje čuje. pa ga vlasnik okači s kavezom ispred dućana. Znatiželjnicima je naplaćivao želju da im papagaj ponovi njihovo ime. 
    Jednoga dana pored tog dućana prolazio je hazreti Sulejman. On je, kao što i sam znaš, poznavao jezik životinja.
    Ugledavši hazreti Sulejmana, papagaj mu se obrati: - Božiji poslaniče, molim te da me oslobodiš iz ovog kaveza.
    Shvativši molbu ptice, hazreti Sulejman uđe u dućan i vlasniku ponudi veliku svotu novca za papagaja, što trgovac odbi, jer mu je svakodnevno donosio dobit.
    Izašavši iz dućana, hazreti Sulejman se okrenu i ptičjim jezikom reče papagaju: - Tvoj jezik je uzrok tvome tamnovanju.
    Papagaj je shvatio šta je Hazreti Sulejman poručio, te više ne progovori. Nakon izvjesnog vremena, vlasnik svjestan da više ne može zarađivati na papagaju, odluči da ga pusti.
    I zaista, mnogi ljudi tamnuju zbog svoga jezika ili nečega što ih čini posebnim, a da svoje tamnice nisu ni svjesni.