lov

  • DONIRAO USJEV KUKURUZA SA SEDAM DUNUMA: Lovac koji živi u Austriji član lovačkog udruženja "Soko" u Kozluku

    Ragib Zahirović je član  lovačkog udruženja  “Soko” Kozluk od 2015. godine. Da li se lovac rađa ili ipak se to može vremenom naučiti i postati - otkriva u nastavku Ragib.

    “Trudim se što više mogu prisustovati u lovačkim obavezama na prihrani divljači i uređenju našeg lovišta u našoj sekciji.  Lovac se rađa, ne može se postati ili nekog natjerati na to. Od davnina u mojoj familiji se lovilo tako da nam je to u genima. Lov je prvobitno druženje sa istomišljenicima, a onda sport i jedan veliki balans u životu,  lijep osjecaj kad se može čovjek da pobrine za prirodu i životinje koje nemaju ni vjeru ni naciju”, objašnjava na početku Ragib.

    Trenutno je u ovom društvu pokrenuta jedna  velika akcija na izgradnji visokih čeka i hranilica za zimsku prehranu divljači, a ovaj lovac je donirao i usjev kukuruza, koji će se podijeliti od Tršića do Pilice, po cijelom lovištu “Soko” Kozluk.

    Evo kako izgleda jedan dan lovca

    “Jedan lovni dan počinje uoči samog lovnog dana, predveče, malim sjelom i pričom gdje ćemo ujutru loviti, ko će gdje, na kojoj čeki biti i to, onda se urani prije svitanja i nalazimo se na kafi da utvrdimo gradivo i još poneku lovačku bacimo. Onda se izlazi na dogovoreni teren, neko od nas pusti kerove, a mi smo već po čekama raspoređeni i čekamo i osluškujemo gon naših ljubimaca, pomagača, kolega,  kerova,  bez kojih bi sami lov bio nezamisliv", otkriva Ragib. 

    Također otkriva i neka iskustva iz Austrije, a rekao nam je i jednu zanimljivu izreku.

    "Pošto sam i u Austriji lovac, prenosim iskustva tamo i ovamo, moram reći da kod njih postoji izreka "jagd ohne hund ist schund"  - lov bez kera je bruka", pojašnjava ovaj lovac.

    Zatim, Ragib nastavlja svoju zanimljivu priču.

    "Obavezno negdje naložimo vatru, na zbornom mjestu i tu svi zajedno ručamo i razgovaramo kako smo mogli al nam se nije dalo a i veća je šansa promašiti nego ostrijeliti”, opisuje on i dodaje da još i postavljaju kamere kod hranilica, gdje hrane divljač i jedva čekaju da vide snimke.  Kod njega  se svi okupe, čak i djeca, da vide šta sve oko njih živi u šumi. Kaže da je i njegova supruga lovac tako da imaju puno istih ciljeva.

    "Na kraju je pohvalio kompletno rukovodstvo društva i sekcije u kojoj se nalazi i njihov veliki trud i rad za koje nemaju nikakva primanja i da je to "veliki dokaz da ljudi puno doprinose prirodi i zaštiti otprilike 90 % je uzgoj, ubacivanje divljači i prehrana, a samo 10 % ostrijel divljači. O tome malo ko zna, samo se vidi taj mali ulov, sa kojim se lovci često hvale a to je samo 10 %", objašnjava na kraju ove priče Ragib Zahirović.

    Amra Kamberović