Društvo
Slova
Piše: Mehmed Pargan

Komunikcijska povezanost bosanskog Podrinja sa ostatkom Bosne i Hercegovine mogla bi u narednim godinama biti znatno popravljena. Trenutno se od graničnih prijelaza u Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu i Višegradu, odnosno iz gradova koji gravitiraju granici, prema unutrašnjosti vozi relativno lošim putevima, građenim u periodu poslijeratne izgradnje sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pored toga, decenijama se planiralo i ukazivalo na potrebu komunikacijskog otvaranja Bosne i Hercegovine prema istoku. U tom pravcu, najznačajnijom se smatra izgradnja dobre saobraćajne veze između Sarajeva i Beograda. Nedavno je najavljena realizacija ovoga projekta, uz finansijsku podršku Vlade Republike Turske.
BIJELJINA, ZVORNIK, BRATUNAC... 
Ideja o gradnji brze ceste koja bi povezala glavne gradove dvije susjedne zemlje postojala je odavno, ali su povijesni događaji tu ideju stavili u drugi plan. Tek je nedavno, krajem 2016. godine, na inicijativu Mirka Šarovića, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine i Rasima Ljajića, ministra trgovine, turizma i telekomunikacija Republike Srbije, ponovno u žižu interesovanja stavljen projekat izgradnje brze ceste Sarajevo-Beograd. Vlada Republike Turske izrazila je namjeru da finansira ovaj projekat, a da Beograd i Sarajevo definiraju trasu kojom će saobraćajnica prolaziti.
Postojalo je niz mogućnosti koje bi se pojavile kao prijedlog rješenja ove dileme. U startu je vođeno računa o tome koliko će iznositi troškovi i u kojoj mjeri je moguće iskoristiti postojeću putnu infrastrukturu. Varijanta spajanja ceste na prijelazu kod Bijeljine možda je bila najjeftinija. Već duže vrijeme se govori o brzoj cesti Tuzla-Brčko-Orašje, tako da bi spjanje ceste Bijeljina Brčko i dalji izlaz na Koridor Vc bilo dugoročno rješavanje brojnih problema na sjeveru Bosne i Hercegovine. Druga varijanta je bilo spajanje kod Zvornika, što bi otvorilo cjelo srednje Podrinje i većim dijelom spasilo tuzlansku regiju, jer bi je otvorilo i spojilo vjerovatno u okolini Kladnja sa novom brzom cestom. Međutim, i ova varijanta je odbačena, čime je tuzlanska regija opet ostala relativno izolovana. 
Treća opcija je bilo spajanje u Bratuncu. Posljednjih godinu dana traju radovi na izgradnji novoga mosta preko Drine, tako da se očekivalo da bi upravo na taj način bile smanjene investicije, a izgrađena saobraćajnica koja bi bila spas i regiji Srebrenice, Zvornika, ali i Tuzle. 
Međutim, prema riječima Ismira Juska, ministra komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine, spojna tačka ceste koja će voditi kroz Bosnu i Hercegovinu i kroz Srbiju bit Višegrad. Postoje dvije varijante kojima će cesta od Višegrada vodti prema Srajevu. Jedna je postojećom cestom prema Sokocu i dalje prema Sarajevu, a druga je da cesta ide od Višegrada, preko Podhranjenskog potoka i tunela Hranjen prema Prači, zatim Palama i Sarajevu. 
Sa stanovišta korisnosti ove saobraćajnice stanovništvu koje gravitira područjima kojima ona prolazi u Bosni i Hercegovini, čini se da je izabrana ona varijanta koja je najlošija, jer na ovoj komunikaciji živi najmanji broj stanovništva, jedva 100.000 ljudi. Pored toga, postoji tendencija dodatnog iseljavanja sa toga prostora, što ovu brzu cestu ne čini toliko važnom za podrinjske krajeve u Bosni i Hercegovini. Mnogo više će dobiti srbijanski gradovi. Uz ovu saobraćanicu, između Višegrada i Beograda živi skoro milion ljudi.  
KAKVIM PUTEVIMA SE VOZIMO U PODRINJU?
Prema trenutnim informacijama odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine neće biti promijenjena. Portal PodrinjeOnline napravio je kratak pregled stanja putne infrastrukture kojom raspolaže Podrinje iz čeha se jasno može vidjeti postojanje potrebe da država Bosna i Hercegovina obrati veću pažnju na ovo područje.
Saobraćanica koja Bijeljinu povezuje sa područjem Brčkog, a dalje prema Banja Luci magistralni je put visokog stepena opterećenja, tako da se za bilo koji ozbiljnije planirani transport bolje odlučiti na putovanje auto-cestom kroz Hrvatsku i ponovni ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Prema Tuzli, iz Bijeljine vodi saobraćajnica M-18, međutim, ona u zoni Majevice ulazi u planinski pojas, koji je nesiguran i nekoliko mjeseci u godini opterećen je snjegovima, klizištima i odronima. Sličnog kvaliteta je i saobraćanica M-4, koja Zvornik povezuje sa Tuzlom. Prevoj Crni Vrh, zatim velika gustoća saobraćaja između Tuzle i Kalesije, ovu saobraćajnicu preporučuju za izbjegavanje ili zaobilaženje. Posljednjih godina se dionica od 25 kilometara, od ulaza u Kalesiju, do izlaza iz Tuzle, na lokaciji Šićki Brod, prelazi skoro sat vremena, a opterećenst saobraćajnice Tuzla-Doboj, dodatno ovoj ruti daje nisku ocjenu funkcionalnosti. Iz Zvornika se južno, preko Drinjače-Konjević Polja-Milića i Vlasenice može prema Sarajevu na dva načina: saobraćajnicom M-19 preko Han-Pijeska i Romanije, odnosno izlaskom na saobraćajnicu M-18 kod Kladnja, i nastavljanjem preko Karaule i Olova. Ove dvije opcije su jedine mogućnosti građana Bratunca, Srebrenice, Vlasenice, Milića... S tim što oni imaju na raspolaganju i regionalni put koji preko Šekovića povezuje ovaj kraj sa Kalesijom i Tuzlom.
U gornjem toku rijeke Drine građani Rogatice, Višegrada, Foče, Čajnića, Rudog i Goražda usmjereni su prema Sarajevu nešto kvalitetnijim i manje opterećnim saobraćajnicama. Iz Foče se saobraća preko Miljevine i Trnova relativno dobro očuvanom saobraćajnicom M-18, ali i ona plazi kroz planinske predjele, pa se često pribjegava saobraćanici M-20 preko Goražda, koja se u Prači spaja sa magistralnim putem M-5 Višegrad-Sarajevo. Upravo će ova saobraćajnica, koja je u relativno dobrom stanju, biti baza za novu brzu cestu koja vodi prema Sarajevu.
Izgradnja putnih komunikacija i općenito infrastrukture, od posebne je važnosti za svaku zemlju. Međutim, dugoročno strateško planiranje mora biti presudno. Odluka da li će brza cesta Sarajevo-Beograd ići preko Višegrada ili nekog drugog grada u Podrinju, morala je biti dugo i brižno planirana. Na taj način bi se izbjegla svaka mogućnost pogreške.