Vijesti
Slova
Tekst: Sabit Hrustić
Foto: Faktor.ba

U utorak 11. jula 2017. godine u Potočarima kod Srebrenice obavljen je ukop i klanjana dženaza 71 civilnoj žrtvi Genocida počinjenog 1995. godine. Od srebreničkih šehida oprostilo se skoro 15.000 osoba koje su doputovale iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Dijaspore, kako bi odali počast žrtvama. Kao i ranijih godina Dženazi je prethodio Marš mira od Nezuka do Potočara, te od Žepe do Potočara, u kojem je sudjelovalo više od 5.000 učesnika.  



Obraćajući se prisutnima Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine kazao je kako na „lažima, negiranju genocida i provokacijama nikakvo pomirenje nije moguće“. On je istakao kako vrijeme u kojem živimo „od nas zahtjeva da govorimo, da podignemo glas i odgovorimo onima koji još uvijek nisu razumjeli ili ne žele da razumiju zastrašujuću poruku Genocida koji je ovdje počinjen“. Podsjetimo, ovoj dženazi je prethodila višemjesečna aktivnost grupa i pojedinaca iz bh. entiteta RS na negiranju Genocida, minimiziranju žrtve i vrijeđanju porodica žrtava.
„Danas, sa ovog za nas svetog mjesta, još jednom upućujemo poziv srpskom narodu i njegovim političkim, vjerskim i intelektualnim elitama da prihvate istinu i prestanu poricati genocid koji je ovdje počinjen, da konačno učine taj korak ka istinskom pomirenju i boljoj budućnosti za sve nas. Istina od srpskog naroda zahtjeva da ne poklanja svoje povjerenje onima koji mu nude izmišljene mitove, onima koji ga vode u sukobe, onima kojima taj narod treba samo kao saučesnik ili nijema podrška u zločinu.
Takvih, nažalost, još uvijek ima. Oni nastavljaju sa negiranjem genocida, odlikuju ratne zločince dosipajući tako so na rane preživjelih, nastavljaju da svakodnevno prijete otcjepljenjem dijela BiH. Poručujemo im da u tome neće uspjeti. Nikada nećemo dozvoliti da Srebrenica, Tomašica, Brčko, Zvornik i sva druga mjesta užasnih zločina nad nevinim bosanskim ljudima, budu išta drugo do li BiH“, kazao je Izetbegović.
Šef delegacije Evropske Unije u Bosni i Hercegovini Lars Gunnar Wigermark kazao je u Srebrenici kako su svi građani Evrope odgovorni za Genocid, jer se pred njihovim očima desila tragedija „zbog koje danas ime Srebrenice priziva slike porodica koje su prisilno odvajane, muškaraca, dječaka, od kojih su najmlađi imali 15 godina, su sistematski ubijani, dok su žene ostajale u strahu“. 



Aktivistkinja Mreže Snežana Obrenović novinarima je kazala da, kao i svake godine, izražavaju empatiju i solidarnost s porodicama žrtava te poštovanje prema žrtvama genocida.
"U Srebrenici se desio genocid i ni u jednom drugom smislu i ni pod jednim drugim pojmom se ne smije podvesti"  poručila je.
Iskazala je da je nedvojbeno, a da je to potvrdio Međunarodni sud pravde, počinjeno organizirano i sistemsko ubijanje. Poručila je da su sve žrtve genocida ostavile vječan trag te da  članice Mreže zbog toga traže od Srbije da 11. juli proglasi danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.



Ekipe hitne pomoći u Potočarima je do 12 sati imala 360 intervencija, od čega 250 unutar Memorijalnog centra. Uglavnom se radilo o problemima s visokim pritiskom, dehidracijom i nekoliko osoba je kolabiralo. 
U Potočarima je dženaza prvi put obavljena 2003. godine, kada je ukopano ukopano 600 posmrtnih ostataka žrtava genocida, a u nastavku su imena danas ukopanih žrtava genocida.
Spisak identificiranih osoba, civilnih žrtava Genocida, ukopanih u Potočarima 11. jula 2017. godine
   Hasanović (Avdulah) Ševket (rođen 1974.)
    Ćerimović (Mumin) Fadil (1969.)
    Hasanović (Emin) Rešid (1929.)
    Husejinović (Uzeir) Bećir (1937.)
    Osmanović (Šaban) Abdulah (1964.)
    Šabanović (Mehan) Rasim (1945.)
    Beganović (Selman) Sabahudin (1976.)
    Mahmutović (Mahmut) Đemila (1962.)
    Salkić (Mustafa) Munib (1979.)
    Harbaš (Salih) Bajro (1947.)
    Harbaš (Bajro) Adem (1974.)
    Salihović (Selman) Mirzet (1978.)
    Salihović (Huso) Alija (1923.)
    Mehmedović (Mehmed) Sinan (1933.)
    Osmanović (Ibrahim) Šemso (1929.)
    Suljić (Kemal) Damir (1979.)
    Kadrić (Šukrija) Kadrija (1970.)
    Rizvanović (Salčin) Sejfo (1955.)
    Mujić (Meho) Hajrudin (1979.)
    Jašarević (Mujčin) Fikret (1970.)
    Gabeljić (Rasim) Amir (1965.)
    Mehmedović (Hasan) Selim (1953.)
    Osmanović (Omer) Sinan (1940.)
    Salihović (Mesud) Kemal (1953.)
    Huremović (Mujo) Ibro (1954.)
    Malić (Alija) Ibrahim (1938.)
    Riđić (Husein) Rajif (1951.)
    Nukić (Sejdalija) Đemal (1979.)
    Mehmedović (Mustafa) Sulejman (1951.)
    Memić (Huso) Neđib (1955.)
    Cvrk (Osman) Behaija (1948.)
    Hodžić (Ibrahim) Hamed (1957.)
    Muhić (Ahmet) Hidajet (1966.)
    Agić (Ćamil) Sadik (1965.)
    Husić (Mustafa) Muhamed (1972.)
    Suljić (Suljo) Ramiz (1972.)
    Efendić (Edhem) Senajid (1960.)
    Mustafić (Šefik) Vahid (1960.)
    Mandžić (Salih) Jakub (1958.)
    Fejzić (Nezir) Zule (1963.)
    Sulejmanović (Nurko) Aziz (1961.)
    Smailović (Adil) Omer (1961.)
    Alić (Mursel) Sead (1969.)
    Alić (Dahmo) Smail(1967.)
    Jusić (Jusuf) Sehid (1968.)
    Mujić (Bekto) Bego (1946.)
    Jahić (Nedžib) Enver (1977.)
    Selimović (Hajrudin) Mesud (1979.)
    Imamović (Mustafa) Zaim (1974.)
    Imamović (Mustafa) Zejad (1976.)
    Krdžić (Ibiš) Ejub (1935.)
    Ademović (Ševal) Šefik (1979.)
    Mehmedović (Hasan) Hazim (1973.)
    Mehmedović (Adem) Hasan (1953.)
    Gabeljić (Ćamil) Džemail (1972.)
    Hafizović (Mušan) Husein (1963.)
    Bečić (Mujo) Hakija (1943.)
    Ćerimović (Mumin) Senahid (1971.)
    Muminović (Rasim) Ramiz (1957.)
    Skeledžić (Nezir) Edo (1930.)
    Jusić (Osman) Bajro (1972.)
    Omerović (Osmo) Osman (1970.)
    Mustafić (Šefik) Sakib (1954.)
    Malagić (Ramo) Šaban (1956.)
    Turković (Ahmet) Nedžib (1977.)
    Hasanović (Emin) Abdulah (1939.)
    Krdžić (Hakija) Junuz (1943.)
    Suljić (Azem) Fehim (1957.)
    Junuzović (Sabit) Omer (1959.)
    Ferhatović (Sabrija) Đemal (1973.)
    Selimović (Omer) Ibrahim (1969.)