Kolumne
Slova
Piše Mehmed Pargan
 
U ratu u Bosni i Hercegovini, koji je od 1992. do 1995. godine vođen oružjem, a do danas nastavljen drugim sredstvima, fašizam je pobijedio. Čak i ako zahtjev za reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za Genocid bude prihvaćen, ostat će strah da je bar polovica političkih snaga u Bosni i Hercegovinei, a sljedstveno tome i njihovih glasača, otvoreno bila protiv pravnog spora, u kome se trebala preispitati uloga naših istočnih susjeda, koji su prije deset godina optuženi da nisu spriječili Genocid. A prikrili su dokumentaciju kojom se dokazuje njihovo učešće u tom Genocidu. Podsjetimo, tada su Vojska i MUP Republike Srpske osuđeni da su počinili Genocid! Presuda postoji, iako po njoj ništa nije učinjeno, osim što je nekoliko pojedinaca otišlo na sud.


Mehmed Pargan
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.


Čini se nevjerovatnim, šta više danas imamo situaciju poput one u western filmovima, u kojima kabadahije dođu i razvale gradić Santa Fe, ili neki drugi grad Dvljega Zapada, a onda zaprijete šerifu da ne smije nikoga kazniti, jer će on biti ubijen. Razlika je samo u tome što tadašnje kabadahije nisu potezale lažne moralne argumente, već su razgovarali argumentima sile – potezali su pištolje, ostajući do kraja ono što zapravo jesu. Na početku 21. stoljeća nas Srbija i Republika Srpska ubjeđuju moralnim argumentima. A jedini Genocid u Evropi, nakon 1945. godine, počinili su ili dopustili da se desi upravo oni. Kako da očekujemo da onda oni podrže pokretanje tužbe za Genocid. To nije logično. Nije logčno taman onoliko koliko velike svjetske sile pokušavaju prikriti Genocid sprječavanjem sudskog epiloga. Kada jednom stanete na stranu zločina, zločin će postati vaše svjetlo i vaša tama. Zločin će odrediti budućnost, a samim tim određuje i prošlost nekih zemalja, koje danas štite upravo one koji su odgovorni za bosaski Genocid.

IZNEVJERENE CIVLIZACIJSKE VRIJEDNOSTI

Otvoreno je pitanje: zašto sprječavati sudski proces ako niste krivi? Sudska presuda je način da zauvijek sa sebe skinete ljagu, odgovornost, stigmu... Očigledno, strah je utemeljen u opasnosti da će Genocid lahko biti dokazan!!!
Svodeći svoje interese na nivo negiranja ili čak davanja podrške činjenju Genocida u Bosni i Hercegovini, (neke) velike svjetske sile su dodirnule civilizacijsko dno. Prekinule su svjetski imperaiv da se antifašizam smatra vrhunaravnom civilizacijskom vrijednošću, a pravni instrumenti garancija da će zločini, bilo gdje i bilo kada počinjeni na zemaljskoj kugli, biti kažnjeni? Razvaljeno, cijepano i dijeljeno bosanskohercegovačko društvo sada je doživjelo konačni poraz. Javna negacija Genocida, negacija i ignorisanje međunarodnog prava, javno zagovaranje ineresa zasnovanih na ideologiji zločina i stavljanje te ideologije na najviše mjesto u životu i organizaciji društva jednog entiteta, konačni je poraz multietničke, slobodne i demokratske Bosne i Hercegovine. Ovim se stavlja i povijesna tačka na bosanskohercegovački model multikulturalizma i nacionalnog suživota, koji je u ovom trenutku nažalost ostao samo iluzija. Čini se da je civilno društvo u Bosni i Hercegovini definitivno izgubilo borbu. Iscrpljeni, oni koji su imali potrebu da se bore za budućnost različitosti, zauvijek odlaze iz ove zemlje i ona biva prepuštena ćerećenju. Danas, u ponedjeljak 27. februara 2017. Narodna skupština bh. entiteta RS zasjeda i traži mehanizme zaštite onih koji su počinili Genocid. Nažalost, Evropa i svijet u ovom trenutku imaju jaku ekspanziju desnih snaga i Bosna i Hercegovina, ona koje više nema, teško da može naći saveznika za spas svoje različitosti. 

KOGA ŠTITI BANJA LUKA - SRBIJU ILI SEBE?

Imamo li snage i mehanizama da okončamo stanje prisutnosti rata u svakom našem danu, u svakoj političkoj odluci, u svakom javnom nastupu? Da li je svijet svjesno prihvatio poraz bosanskog duha i s ciljem ostavio nekažnjene počinioce Genocida? Da li je bosanski Genocid bio prelomna tačka u procesu uspostavljanju novog svjetskog poretka? U zadnje tri decenije svijet je iz temelja promijenjen, a smrt, okupacija i vojna intervencija su postali legitimni oblici ispoljavanja političke volje velikih sila. Sve je to isprobano u Bosni i Hercegovini, na ekperimentalnom mikroprostoru, a onda se kao koncept primijenilo u ostatku svijeta. Nakon nekažnjenog Genocida u Bosni i Hercegovini iz devedesetih godina prošloga stoljeća, čini se da je duh radikalizma pušten iz boce (ili iz Bosne). Radikalizam u Evropi i Americi (u ovom obliku) tinja od rata u Bosni i upravo je u ovome trenutku prijetnja svjetskome miru. Pitanje je da li smo u mogućnosti vrijeme vratiti unazad i otkloniti propuste. Možda je revizija tužbe, odnosno presude, šansa? Ili je ta revizija nova opasnost! Opasnost koja se nadvila nad stabilnošću Bosne i Hercegovine. Srpska politika je u samo dva dana, nakon najave podnošenja Zahtjeva za reviziju Tužbe, blokirala rad Parlamenta Bosne i Hercegovine i najavila blokiranje rada državnih institucija. Na način kako su institucije države blokirane 1992. godine. Zanimljivo je da su mnogo žešće reagovali političari u Banja Luci nego u Beogradu. Rekli bismo spram svojih interesa: Srbija je presuđena da nije sprijeila Genocid – sada ona reaguje blago; Republika Srpska je počinila Genocid – ona djeluje oštro. To je zapravo odgovor na aktualno stanje. 
Ukratko da se podsjetimo na neke detalje iz nedavne prošlosti. Međunarodni sud pravde, čije je sjedište u holandskom gradu Den Hag, presudio je prije deset godina da je Srbija odgovorna za nečinjenje, odnosno nesprječavanje genocida u Bosni i Hercegovini, odnosno na mikroprostoru regije Srebrenica. Tada nije definisano šta se podrazumijeva pod tim područjem, da li samo opština Srebrenica ili nekoliko opština na kojima su vršene masovne egzekucije civila i gdje su masovne grobnice (Zvornik, Bratunac, Milići, Osmaci, Šekovići), ali je ovo područje na određen način označeno kao jedinstveno područje u Evropi na kojem je proveden Genocid i koje se u proteklih deset godina moralo staviti pod poseban tretman. Do 2007. godine, kada je presuda donesena, Bošnjaci su u Narodnoj skupštini bh. entiteta RS imali petnaestak poslanika i sa tom političkom snagom su mogli pomjerati granice svoga utjecaja, a samim tim i zahtijevti da se presuda Međunarodnog suda pravde počne provoditi. Međutim, u posljednjih deset godina (sa slabljenjem uloge OHR-a i vojnih snaga UN-a), desio se strahovit zaokret – bh. entitet RS odjednom je krenuo u pravcu jačanja najrigidnijeg srpskog nacionalizma i radikalizma. Te promjene su u novoj konstelaciji odnosa odjednom utemeljene na intenciji srpske politike da svoje tvrde stavove ugradi u zakone, te u djelovanje kompletnog sistema. 

UBIJANJEM MUSLIMANA SRBI ČINE USLUGU KRŠĆANSKOJ EVROPI?!

Umjesto demokratizacije i jačanja pozicije druga dva konstitutivna naroda skoro preko noći su i Bošnjaci i Hrvati svedeni na zanemariv procenat. Danas u Narodnoj skupštini imamo ukupno pet poslanika koji nisu Srbi, a njihova politička moć uopšte ne postoji. Vijeće naroda ovoga entiteta, kao zaštitni mehanizam prava Bošnjaka i Hrvata, dovedeno je do besmisla, jer svaki njegov zahtjev, koji ne odgovara vlastima RS, biva oboren na neustavnom Ustavnom sudu RS. Uhvaćeni u ralje beskompromisne srpske politike Bošnjaci u ovome entitetu iz dana u dan gube snagu i mogućnost da bilo šta promijene. Ministre Bošnjake u Vladi RS biraju Srbi iz svojih političkih patija i ne uvažavaju se rezultati potignuti na izborima. Potpredsjednik ovoga entiteta iz reda Bošnjaka nema svoj budžet, svoj pečat, svoj kabinet, svog vozača, svog savjetnika... Bošnjaci su poraženi i poniženi na svakom političkom polju, upravo tom nadmoćnom većinom. 
Rezultati rata, rezultati Genocida, dobili su svoj zakonski i administrativni okvir i manifestaciju. Nažalost, iza takve ideologije ne stoji samo jedna stranka ili pojedinac: stoji skoro kompletna srpska politika u Bosni i Hercegovini. Njen odnos prema odlukama Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je potpuno identičan u svim strankama, a temelji se na tvrdnji da Genocid u Srebrenici nije počinjen, da ovi sudovi rade protiv Srba, te da je odgovornost za rat podjednaka. Šta više, ideologija Radovana Karadžića, koja je sve jača u zvaničnim politikama u ovome entitetu, želi plasirati sada jednu zastrašujuću tezu da su Srbi 1992. godine bili vizionari i da su učinili sve da na vrijeme spriječe razvoj i narastanje terorizma među bosanskim muslimanima, tako da im Evropa treba biti zahvalna za desetine hiljada ubijenih muslimana. 

NAJVEĆA OPASNOST ZA EVROPU SU BOŠNJACI?!

Ova teza je već prihvaćena u najradikalnijim političkm krugovima u Evropi, tako da smo nedavno čuli, na zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, da su Bošnjaci najveći problem za Evropu. Dakle, ideologija Karadžića i Miloševića u zadnje vrijeme je regenirisana. Obnovljene su ideje Velike Srbije, koje se temelje na neophodnosti odvajanja dijela Bosne i Hercegovine i njegovog pripajanja Srbiji. De facto izabran je put nacionalizma i radikalizma. Zapravo, to je bio i jedini mogući put koji je srpska politika u RS mogla odabrati. Odabir puta koji vodi ka pokajanju, katarzi, budućnosti, značilo bi potkopavanje temelja Republike Srpske. A političari u ovome entitetu su svjesni da za to nemaju mandat. Državni sistem u Bosni i Hercegovini postavljen je pogrešno i on generira stalne i sve veće probleme, tako da ne treba čuditi ako ovdje budemo imali ovi Krim ili povod za sukob Istoka ili Zapada.  
Presuda iz 2007. godine, kojom je Srbija okrivljena da nije spriječila Genocid u Bosni i Hercegovini, a mogla je to učiniti, svoju pravomoćnost trebala je dobiti ovih dana, ukoliko Zahtjev Bosne i Hercegovine za reviziju tužbe, odnosno presude, bude odbačen. Ukoliko Međunarodni sud ne prihvati zahtjev za reviziju to će značiti da presuda u obliku u kojem je donijeta stupa na snagu. Ukoliko se pak uđe u proces revizije otpočet će novi proces dokazivanja odgovornosti Srbije za Genocid u Bosni i Hercegovini. Da li postoje elementi, kakav će biti ishod ovoga sudskog postupka i na koji način bi sudovi trebali raditi, pitanja su koja na nivou dnevne politike ne bismo trebali raspravljati. Likovanje ili osporavanje samo su neprjatelji dobrim međunacinalnim odnosima u zemlji, ali i regionu.

TUŽBA ZA GENOCID PROTIV RS???

Kakav god da bio ishod sudskog procesa koji slijedi, u Bosni i Hercegovini i regionu će se neizostavno dešavati tri paralelna procesa. Jedan je dodatno radikaliziranje srpske politike u Bosni i Hercegovini do mjere da kompletna državna administracija bude bokirana. Već u ovome trenutku je evidentno da je srpska politika zahtjev za revizijom tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije nametnula javnosti kao novi dokaz mržnje Bošnjaka prema Srbima. Takav diskurs nužno će homogenizirati Srbe, a poruke da je to neophodno poslane su u posljednjoj godini već nekoliko puta, počevši od referenduma, pa do napuštanja rada Parlamenta Bosne i Hercegovine. 
Drugi proces koji će otpočeti zapravo su posljedice donijete presude u Hagu. U proteklih deset godina pitanje posljedica svjesno se nije potenciralo. Kada proces bude okončan jasno će se staviti na dnevni red šta su ustvari posljedice nečinjenja Srbije prilikom genocida u Srebrenici. Možda je još teže pitanje koje čeka Banja Luku, a na koje će teško uspjeti odgovoriti. S obzirom da se politika ovoga entiteta nije pomjerila od ideologije Radovana Karadžića, može se očekivati tužba za Genocid protiv bh. entiteta RS. Da li ima osnova za takvu tužbu? Da li je ona moguća, s obzirom da međunarodno pravo poznaje samo tužbu države protiv države za genocid? Da li je Srbija svjesno prepustila RS tražeći nagodbe za svoj status? Sve su to otvorena pitanja. A prema njihovom odgovoru se može ići isklučivo od činjenica - presude za Genocid bile su jasne: Genocid je počinila Vojska RS i dijelovi MUP-a RS. možda je upravo ovakva mogućnost uzrok velike nervoze koja vlada u Banja Luci. Faktičko stanje nepromjenjivosti je bilo idealno. Zločini su počinjeni, počinjen je Genocid, a desetine, stotine, pa i hiljade onih koji su sudjelovali u genocidu još uvijek su na slobodi. Ideologija koja je stajala iza zločina nikada nije bila jača i njeno logično ishodište je ulazak u novi krug pakla, odnosno činjenje novih zločina. To se mora spriječiti. Srbija i RS su imali deset godina vremena da preispitaju svoju politiku, da se distanciraju od ratnih zločina i da napuste ideologiju rata i etničkog čišćenja. U Srbiji su se čak i dešavali određeni procesi, iako su oni bli skoro zanemarivi, ali osnivanjem Specijalnog suda za ratne zločine bar se na simboličkoj ravni pokazalo da se Srbija distancira od zločina. Taj proces se još uvijek u Banja Luci nije desio. 

RADIKALIZACIJA BOŠNJAKA!?

Treći proces je nužna i pogubna radikalizacija Bošnjaka, koja će se desiti kao posljedica ovakvih događaja (nekažnjavanje Genocida, prepuštanje RS-u 49% teritorije BiH i intencija da se još 20% prepusti Hrvatima, čime će 51% stanovništva biti sabijeno na 30% teritorije i toliko prava). Teško je zamisliti kakve će razmjere imati ta radikalizacija. Na političkom planu će se vrlo brzo pojaviti snage koje će zahtijevati ukidanje Dejtonskog sporazuma, uvjerene da trenutna organizacija zemlje najveća ograničenja stvara najbrojnijem narodu, smanjujući njegovu ulogu i uticaj iz godine u godinu. 
Najviše zabrinjava činjenica da je vrijeme pristajanja na kompromise na sve tri strane, daleko iza nas. Teškog srca, ali nakon dvije i pol decenije nadanja da će civilizacijske vrijednosti nadvladati, u ovom trenutku možemo konstatovati da je fašizam u Bosni i Hercegovini i na Balkanu pobijedio. Očigledno, došli smo u vrijeme kada principi divljeg Zapada trebaju biti zamijenjeni demokratskim principima, makar to bilo i na balkanski način – ojačavanjem protektorata i uklanjanjem ideologa zločina sa političke scene.