Kolumne
Slova
Piše Mehmed Pargan

Srebrenica je proteklih dana ponovno u centru medijske pažnje. Nakon političke podijeljenosti Bošnjaka, koja je na lokalnim izborima u oktobru 2016. rezultirala gubljenjem načelničke pozicije, odnosno slanjem dotadašnjeg načelnika Ćamila Durakovića na biro za zapošljavanje, ovih dana su unutarbošnjački odnosi opasno zaoštreni i prijete da dovedu do novih incidenata. Sadik Ahmetović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je u petak 3. marta 2017. saopćio medijima da su on i njegova porodica dobili ozbiljne prijetnje smrću. On je čak istražnim organima i medijima rekao da zna ko su osobe koje mu šalju prijetnje, te da je on ozbiljno zabrinut. Ovaj događaj je ilustrirao kolike su razmjere sukoba među Bošnjacima u ovome gradu, odnosno među Bošnjacima u Stranci demokratske akcije Srebrenica. Do sada je načinjena neprocjenjiva politička šteta, a vraćanje stanja u normalu gotovo je nemoguće. Na jednoj strani je Hamdija Fejzić, nedavno smijenjeni predsjednik Opštinskog odbora SDA Srebrenice i aktualni predsjednik Skupštine SO Srebrenica, a na drugoj strani grupa odbornika koje predvodi Alija Tabaković, koja je uslovno rečeno, blok Sadika Ahmetovića.


Mehmed Pargan
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
_____________________________

Ko napada visoke državne funkcionere?

Podsjetimo, u januaru ove godine, u Srebrenici je fizički napadnut Adil Osmanović, potpredsjednik Stranke demokratske akcije i član Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. On je po ovlaštenju rukovodstva ove stranke organizirao sjednicu Povjereništva opštinskog odbora SDA Srebrenica, kako bi otklonio ozbiljne probleme u funkcionisanju Stranke. Rukovodstvo SDA je nekoliko sedmica ranije, na sjednici Predsjedništva, donijelo odluku o raspuštanju Opštinskog odbora, kako zbog loših izbornih rezultata, tako i zbog unutrašnjih podjela, koje su paralizirale rad Stranke u Srebrenici. Na istoj sjednici su vrata Stranke otvorena Sadiku Ahmetoviću, koji je posljednjih godinu dana u svojevrsnom distanciranju od SDA, u okviru četvorke koju predvodi Senad Šepić. Kako bi se posljedice tih koncepcijskih razmimoilaženja izbjegle, Ahmetoviću je pružena nova šansa, koju je on prihvatio. To je značilo da on želi ponovno maksimalni utjecaj u Srebrenici. Taj uticaj je donekle zaprijetio da će razbuktati Ahmetovićev novi sukob na relaciji sa predsjednikom Regionalnog odbora SDA, Dževadom Mahmutovićem, aktualnim savjetnikom člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Ahmetoviću je data nova prilika i on ju je odlučio iskoristiti do kraja.
Odluke donijete u Sarajevu izazvale su dvostruku reakciju: podršku grupe poslanika predvođenih Alijom Tabakovićem i oštru reakciju pristalica Fejzića. Upravo je ovaj incident i izazvala grupa Fejzićevih pristalica, pokazujući da duboke unutarnje podjele nisu bezazlene, te da je Sarajevo „daleko“ od Srebrenice, jer ne osjeti njene damare. Mediji i kompletna javnost već godinama ukazuju da ne toj relaciji stvari baš i ne funkcioniraju. S obzirom da je u ovom dijelu zemlje faktički samo SDA ozbiljna politička snaga, njoj se na teret stavlja značajna odgovornost, po dva odnosa. Nije uspjela dobiti političku bitku sa srpskim strankama, niti je uspjela riješiti personalne sukobe unutar stranke. Stoga je Centrala, kako bi zaustavila ovakav razvoj događaja, i uvela Povjereništvo u Srebrenicu.  Ali, čini se da taj potez nije osmišljen i proveden s dovoljnom dozom opreza.
Dva vezana incidenta došla su kao posljedica neoprezno vođene kadrovske politike, te izuzetno loše situacije u kojoj Bošnjaci Srebrenice žive. Iako se posljednjih godina može primjetiti snaga jednog novog vala mladih ljudi, koji žive i rade u Srebrenici, opće stanje za život u ovome gradu je jako teško. Pogrešni osjećaj privremenosti svih postojećih rješenja guta deceniju za decenijom, a Srebrenica ostaje zarobljena u raljama rata, Genocida i postratne bezidejnosti. Grad, sa jedva nekoliko hiljada stanovnika, polumrtav je. Nacionalna energija usmjerena je samo deklarativno u njegovu revitalizaciju. Odnos međunarodnih faktora, obilježen je licemjerjem, skoro istim kakvo je prema Srebrenici primijenjeno 1993. kada je demilitarizovana i 1995. kada je počinjen Genocid. Srebrenica, u kojoj još uvijek nisu otkrivene sve masovne grobnice niti zločinci, na tanjiru je prepuštena onima koji su sljedbenici ideologije, na kojoj je nastao Genocid. To je nezabilježeno u povijesti. To je treća sramota međunarodne zajednice u samo četvrt stoljeća u ovome gradu.

Da nije ubijeno 8.372 Bošnjaka, Srbi ne bi imali većinu u Skupštini

U potpunoj izgubljenosti Bošnjaci su skoro obezglavljeni. Prije nekoliko dana je objavljena informacija, za koju još uvijek nije stigla potvrda niti demanti, da je u ovom gradu raspuštena općinska organizacija Socijal-demokratske partije. Kako smo već vidjeli SDA ne funkcionira, jer je Općinski odbor raspušten, a Povjereništvo nije faktički ni uspostavljeno. Bošnjaci su skoro u potpunosti ostali bez političkog vođstva. Gubljenjem lokalnih izbora izgubili su prevlast u Skupštini Opštine, kao i poziciju načelnika. Sa tim događajem otpočela je jedna ozbiljna faza, koja bi mogla rezultirati urušavanjem bošnjačkih institucija, smanjenjenjem broja Bošnjaka u ovome gradu i općenito moći bošnjačke politike. Za očekivati je da će se ova situacija reflektirati prije svega na odlazak ljudi iz Srebrenice, ali i iz cijeloga Podrinja. Da bi se to zaustavilo, hitno je potrebno poduzeti strateške korake koji će uliti nadu i hrabrost stanovništvu.
Nažalost, propuštena je historijska prilika da se koncipira i uz pomoć međunarodne zajednice proglasi regija Srebrenica, u granicama omeđenim područjem na kojem je počinjen Genocid. Ta regija bi trebala imati specijalni tretman, koji će uvažiti princip da ovdje Bošnjaci nikada ne mogu biti preglasani na izborima. Na način kako je zaštićen interes malobrojnijih Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, tako je trebao biti zaštićen interes Bošnjaka u regiji Srebrenica. Jer, da nije ubijeno 8.372 osobe, danas bi Srebrenica bila većinski bošnački grad. Zahvaljujući Genocidu, Srbi su danas većina i imaju potpunu nadmoć, dok sa druge strane Bošnjaci nemaju biološki potencijal da u sljedećih nekoliko decenija demografsku sliku vrate na predratno stanje.
Usljed takvih odnosa sasvim je logično i očekivano da se Srebrenica pretvari u mjesto nepodnošljivo za život Bošnjaka. To se intenzivno čini kroz svakodnevne odluke i poteze lokalnih vlasti. Skupština Opštine je prije nekoliko dana donijela odluku da se općinska plaketa dodijeli Aleksandru Vučiću, srbijanskom premijeru, a najavljeno je podizanje spomenika nedavno preminulom ruskom diplomati Vitaliju Ćurkinu, čovjeku koji je uložio veto protiv donošenja rezolucije o genocidu u Ujedinjenim narodima. Jašući na rezultatima Genocida, aktualni srpski političari u Srebrenici teže da dodirnu samo dno, glorificirajući one koji su negirali genocid. Takav odnos vlasti prema žrtvama Genocida u Srebrenici nije human niti dopustiv. Zabrinjava odnos srpske politike prema Srebrenici, koja želi izolirati Bošnjake i njihov uticaj, te relativizirati zločine i Genocid.
Razbijeno bošnjačko političko tijelo na posljednjoj sjednici Skupštine nije uspjelo da se usaglasi da zamjenik načelnika bude Nermin Alivuković (prijedlog SDP-a), tako da je Radomir Pavlović , potpredsjednik Skupštine opštine Srebrenica i predsjednik OO SNSD Srebrenica, najavio da će na tu poziciju biti imenovan Srbin. Također, posljednje informacije koje dolaze iz Srebrenice, pred zaključenje ovoga teksta (ponedjeljak navečer) govore da je u SO Srebrenica formirana nova skupštinska većina, u kojoj su, uz srpske partije i poslanici predvođeni Alijom Tabakovićem. Bošnjački poslanici su zvanično zatražili smjenu predsjednika Skupštine Hamdije Fejzića. To je u svom saopćenju za javnost potvrdio sam Fejzić, optuživši svoje protivnike da rade protiv interesa Bošnjaka.
Za očekivati je da će politička hujdurma potrajati još nekoliko sedmica. Formalno, nakon smjene Hamdije Fejzića, krenut će se ka stabilizaciji odnosa među bošnjačkim političarima. Međutim, nužno će ostati frustracije zbog potpune nemoći Bošnjaka da načine bilo koji ozbiljniji politički korak. Nakon što je Vučić odabran da ponese Zlatnu plaketu, da Vitalij Ćurkin, prije nego u svom selu u Rusiji dobije spomenik u Srebrenici, sljedeći korak bi mogao biti da se u Potočarima sagradi spomenik Slobodanu Miloševiću ili pak Ljubiši Beari.
Bosna i Hercegovina živi težak povijesni trenutak. Nije to zbog nedostatka novca i zbog teške političke krize koja trese zemlju. Bosna i Hercegovina je dopustila još jedan poraz Srebrenice. A tu grešku povijest nam ne može oprostiti. Stoga, u ovom trenu zvona zvone bošnjačkoj politici u Sarajevu, koja mora jasno reći: Ne damo Srebrenicu!!!
Jer za nas Srebrenica nema cijenu!
U Podrinju čekaju da neko to izgovori!!!