Kolumne
Slova
Piše: Damir Zenunović

April je baš mjesec za zapitati se šta činimo i kuda to idemo. Mi, koji živimo i hodamo ovom, krvlju natopljenom, bosanskom zemljom, zaslužujemo li uopšte da je dotičemo stopalima i rukama, da zaliježemo ispod bosanske šljive, da se nazivamo Bošnjacima, Bosancima, da se busamo u patriotska prsa. Svakoga puta kada otvorimo usta i počnemo sipati nasumične rafale metaka od riječi, ne vodeći računa zašto pucamo, u koga pucamo i s kojim ciljem, nego pucamo samo da bi se pucalo, zapitajmo se zaslužujemo li biti nasljednici poštenog i prkosnog Bosanca, koji se kreće po Bosni ponosnoj, zastrtoj stihovima Maka Dizdara. 


Prof. dr. Damir Zenunović


Zar se možemo kleti u napaćenu bosansku zemlju, a istovremeno aktivno sudjelovati u zabijanju noževa u iskrvavljeno bosansko tijelo, razapeto i raščerečeno neprestanim produciranjem mržnje, nepovjerenja i defetizma. Nema oštrijeg noža od riječi, a mi ga potežemo svako malo, bez ikakvog razmišljanja o posljedicama. Razmišljamo li šta činimo sebi, svojoj djeci, komšiji, radnom kolegi, sugrađaninu, ulici, gradu, državi kada govorimo samo da bismo govorili, kada psujemo samo da bismo psovali, kada javno izjavljujemo da mrzimo svoga brata, kada riječima čerečimo svoga sugrađanina, tek zato da bismo se dokazali njegovom neprijatelju, kada pozivamo sugrađanina na bojkot svoje države, kada pozivamo našu budućnost da napusti zavičaj, onaj zavičaj za koji je prkosni Bosanac žrtvovao svoj život.
Opravdanje za mulj od riječi brzo nađemo. Natjerali nas oni, krivci, da ne kontrolišemo svoj jezik. Oni, političari, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Amerikanci, Englezi, Putin. A mi? Mi nismo krivi. Mi  možemo sjediti radnim danom u podne i iskoristiti suncem obasjanu čaršiju da istresemo svoje frustracije, tako što ćemo našim sugrađanima sve po spisku, što ćemo deklamovati kako su svi lopovi, kako su svi korumpirani, kako su svi isti. Imamo dovoljno vremena za ispijanje kahve dangube, tabirenje visoke politike i analiziranje plenkovića, vučića, donalda... Imamo za sve vremena osim za Bosnu. A Bosna čeka, a grobovi i mezarja prkosnih Bosanaca čekaju da podignemo papir na ulici, da pomognemo starcu preći ulicu, da kupimo staroj neni hljeb i mlijeko, da nahranimo komšiju, da začešljamo parkove, da umijemo ulice, da uzoremo njive, da posadimo sadnice drveća, da učimo, da istražujemo, da radimo, da izgradimo zdrav ambijent gdje će i mladi i stari iskazati svoju kreativnost, da izgradimo državu...
Bosanci i Hercegovci, pokažimo svoju ljubav prema našoj prelijepoj zemlji tako što ćemo jedni drugima govoriti odabrane riječi. I na najveće greške i nepravilnosti može se ukazati odabranim riječima. Pod hitno nam trebaju promišljene riječi i osmišljeni državotvorni potezi. Nisu samo rukovodioci ove države odgovorni za državotvorne poteze. Svi smo mi odgovorni. Nema većeg državotvornog poteza od riječī koje će dovesti do pomirenja dva sugrađanina, dva brata.
Bosanci i Hercegovci, rukovodioci ove države, nemojte upravljati državom ako niste sposobni za to, koliko god bila draga fotelja i ogromna novčana sredstva koja konzumirate. U teškom je stanju napaćena Bosna. Hitno treba pameti i mudrosti. Ima pameti u Bosni i Hercegovini. Nemojte svoje frustracije pametnijim, mudrijim i referentnijim osobama rješavati potezanjem za primitivnim metodama despotizma, koje mogu uništiti teško stečenu državu, jer će vas grobovi i mezarja aprilskih žrtava proklinjati. Ostavite skupa odijela na vješalice. Obucite gumene čizme. Zajedno sa svojim komšijom, svojim bratom, svojim sugrađaninom, svojim narodom, rame uz rame, ciglu po ciglu, njivu po njivu, riječ po riječ, cvijet po cvijet, pa da se berićet prostre plodnom bosanskom zemljom, pa da zamirišu bosanske avlije. Nema nama niko bliži od komšije.  



(Podrinje.Online)