Kultura
Slova
Piše: Sabit Hrustić

Nedavno je u Tuzli iz štampe izašla knjiga „Šapat sudbine“ autorice Hazete Hamzić-Salihović. Objavljena je u vlastitoj nakladi, iskazujući autoričinu samouvjerenost i hrabrost, posebice što se radi o romanesknom prvijencu. Na određeni način, ovo djelo već u svojoj pojavnosti razbija uobičajene norme. Hazeta Hamzić-Salihović potpisuje svoj prvijenac u svojoj 52. godini, ostavljajući čitaoca potpuno zbunjenog. Gdje je bila autorica do sada? Da li je ovo tek hir? Ispunjavanje želje u zrelim godinama? Sve su to pitanja koja se mogu postavljati, ali samo prije čitanja njenoga romana. A roman, kako su kazali promotori Mehmed Pargan i Mehmed Đedović, na prvom predstavljanju knjige pred publikom u Tuzli, čita se u jednom dahu i sa suzama u očima.



Promocija, pred brojnom publikom u tuzlanskom Bosanskom kulturnom centru održana je 15. aprila 2017. godine. Autorica, rodom iz Miljanovaca kod Kalesije, trenutno sa porodicom živi u Švicarskoj, tako da je u Tuzlu pristigla i jedna zanimljiva ekipa, koju je predvodila Šefika Koljić, lektorica ove knjige i osoba koja je pratila njeno izrastanje, od ideje do ukoričavanja u štampariji OFF-Set u gradu soli. Gospođa Koljić bila je moderatorica promocije, te na određen način i tumač skrivenih poruka koje ovo književno djelo nosi u sebi. Dio radnje dešava se u Zvorniku i oslikava prve dane okupacije ovoga grada na Drini.





„Šapat sudbine“ je roman koji govori o ljubavi, kazao je književnik i novinar Mehmed Pargan, istakavši važnost dramskog zapleta, skoncentrisanog u tragičnu priču o ocu koji zlostavlja cijelu porodicu. Iz tako motivisane romaneskne strukture izrast će priča u priči, odnosno sjećanje u sjećanju, kako je to kazao Mehmed Đedović, govoreći o knjizi. Autorica svoju priču pažljivo veze, pokazujući poseban pripovjedački talenat, prije svega u karakterizaciji likova i strukturiranju fabule. Ističući stanovite propuste, koje roman kao prvijenac posjeduje, Mehmed Pargan je istakao važnost ovoga romana u književnom opusu bh. dijaspore. „Šapat sudbine“ tipični je predstavnik ove književnosti. Pargan je kazao da se sa pojavom brojnih kvalitetnih djela pisaca porijeklom iz Bosne i Hercegovine, već može govoriti o poetici književnosti bh. dijaspore, sa svim njenim posebnostima.
Kao specijalni gost o knjizi je govorio i recenzent Muhamed Mahmutović, istakavši da se autorica obračunala sa društvenim zlom – alkoholizmom: „Počni s čitanjem i razmišljaj o zlu do kojeg dovodi alkohol i nasilje u porodici, a koje nije nečije tuđe zlo ni daleko od tebe, pa da možeš biti siguran kako nikad tebe neće zadesiti ili nekog od tvojih. Mnogo je razloga zbog kojih vam samouvjereno smijem sugerirati da počnete s čitanjem. Brojne dileme koje ste dosad možda i imali o nekim pojavama u društvu, nestat će nakon čitanja, a svi koji pročitaju ovu knjigu postat će sasvim sigurno bolji ljudi, jer će se kroz čitanje upoznati s tim velikim zlom, koje su dosad poznavali samo površno. Književnica Hazeta Salihović, hrabro se upustila u priču o ovom problemu kroz zahtjevnu literarnu formu – romana!“ – kazao je Mahmutović. 





Roman „Šapat sudbine“ u pripremi za štampu recenzirao je krajiški književnik i fotograf Nedžib Vučelj, iz Bužima. Približavajući nam fabulu romana on kaže: „Autorica najprije u romanu piše o jednoj težačkoj porodici, koja ispašta kroz život zbog jednog alkoholičara, koji sav svoj bijes iskaljuje na porodici. I kao što to i biva, ispaštaju majka i djeca, ali nažalost naočigled drugih, koji su nijemi promatrači nemilosti. U takvim porodicama su majke zaštitnice djece, koju pokašavaju izvesti na pravi put i iz takvih porodica često se iznjedre i dobra, poštena, radišna, pametna... djeca. Nažalost, majke često rizikuju i svoje živote, što daje snažan pečat žene kao majke. Takva je bila i Refika koju doktorica Šefika prepoznaje još kao bistru djevojčicu, ali i osobu od koje će u životu nešto biti, ako joj se pomogne, gdje Refika pokazuje posebnu svoju humanost. S druge strane, Refika odlazi iz Azrinog mjesta u Zvornik, gdje doživljava tešku ratnu sudbinu i ne sluteći koliko je vjerovala zvijerima u ljudskom obliku, koji počinju da čine zlodjela. A da se dobro, jako često, dobrim vraća, osjetila je glavna junakinja romana Refika, kada Nada spašava nju i njenu malu kćerkicu, rizikujući tako svoj vlastiti život. Zbog tog moralnog, ljudskog, humanog... gesta. Nada biva tučena i mučena od svojih sunarodnika zadojenih mržnjom, nacionalizmom i zločinima. Glavna junakinja djela se skriva i po izbjeglištvu i uspijeva pobjeći u Europu, gdje je, također, život ne mazi, već je dovodi u veoma teške traumatske zaplete zbog svoje porodice koja je rasturena po svijetu. Međutim, autorica kroz svoje djelo vodi snažne likove žena, koje su i stub porodice i hranioci, i humanisti i stručnjaci i na kraju opet vjerni svojoj voljenoj osobi, ma kakva ona bila i ma koliko su žene radi takvih patile, na kraju opraštaju, kao što su djeca halila svome ocu unatoč svim nemilim događajima kakve im je priređivao. Ta žena Bošnjakinja imala je uvijek snage da se nosi sa onim što čovjek nikada ne bi izdržao i da se na kraju u svijetu pokaže kao humana, kao osoba na koju se u nevolji uvijek možeš osloniti, kao osoba koja ima plemenito srce, ali i dušu i kad je najteže i kad drugi okreću leđa, one okreću lice puno snage, života, sabura, humanosti. Čitajući roman „Šapat sudbine“, shvatate koliko su alkohol i zločin usko povezani, koliko su neljudi dvolični, te zločinci često gori od zvijeri.“ 
Treći recenzent knjige, književnik Mustafa Širbić, koji živi u Njemačkoj, ističe posebnu važnost pozicije žene-autora ovoga romana. Tako on kaže: „Žensko pero je rijetka pojava na našim prostorima i Hazetin kratki roman je stoga vrijedan pažnje i lahko ga je čitati, a teže „progutati“. Naravno da se od prvih redaka osjeti lirska, senzibilna nota, ali lično mi je priča koja je u ovom romanu ispričana zanimljiva jer je istinit događaj i, nažalost oslikava neshvatljivo grub a prisutan i ničim opravdan odnos čovjeka (muškarca, supruga) prema ženi (majci, supruzi). Emotivno, ali bez pretjerivanja, Hazeta crta svoje likove, ne optužuje nego više dokumentuje i sve prepušta sudu vremena.“
Nakon Tuzle, promocija je najavljena i u Kalesiji, a potom knjiga otpočinje svoj život i izvan zavičaja.
Kažimo da je Hazeta Hamzić – Salihović rođena 1965. godine u Miljanovcima, opština Kalesija. Da je odrasla je u višečlanoj radničkoj obitelji, gdje je naučena cijeniti rad, poštenje i nadasve prave ljudske vrijednosti. Osnovnu i srednju Ekonomsku školu završila je u Kalesiji, a studij biologije i hemije na Pedagoškoj Akademiji u Tuzli. Danas je u Švicarskoj radi i živi sa suprugom Alijom i svoje troje djece: sinom Dinom, kćerima Aminom i Imanom. Roman „Šapat sudbine“ inspirisan je upravo njima. To se osjeti u svakom njegovom pasusu, tako da je potpuno razumljivo da je odmah i bez kompromisa prihvaćen od čitateljstva. 


(Podrinje.Online)