Kultura
Slova
U okviru manifestacije „Dani genocida – Bratunac 2017.“ u srijedu 3. maja, u Medžisu Islamske zajednice u ovome gradu bit će uprličena promocija knjige univerzitetskog profesora Senaida Hadžića „Bosna i Hercegovina u vrijeme pojave (veliko)nacionalnih ideja“. Knjiga je iz štampe je krajem 2016. godine a svoju prvu promociju imala je u februaru na Univerzitetu u Tuzli, gdje profesor Hadžić predaje na Odsjeku za historiju. 



Nudeći važne historijske odgovore knjiga tretira nekoliko značajnih, zanimljivih i još uvijek aktuelnih pitanja iz historije 19. stoljeća i prati različite izazove kroz koje su Bosna i Hercegovina i njeno stanovništvo prolazili na svom putu postepenog razvoja, osamostaljivanja, nacionalne identifikacije i borbe za životni prostor. Ovdje se, prije svega, misli na pokušaj zaustavljanja protjerivanja muslimanskog stanovništva od strane ustanika iz Srbije, te nastojanje istih da se domognu dijela teritorije koju su Bošnjaci branili i odbranili tokom više stoljeća osmanske vladavine. Bosanski namjesnik Ali-paša Derendelija je, zajedno sa vojno sposobnim stanovništvom Bosne, imao određenih uspjeha u svojim pohodima na desnoj obali rijeke Drine, ali su oni bili kratkog daha. Naime, protjerivanje „Turaka“ nastavljeno je i vršeno u kontinuitetu tokom cijelog 19. stoljeća. Značajnu ulogu u buđenju nacionalne svijesti kod pravoslavnog stanovništva i podsticanje na protjerivanje, ali i pripremu (veliko) nacionalnog, odnosno (veliko) državnog projekta imali su prosvjetitelji Kneževine Srbije (Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić), zatim vojskovođe i političke vođe (Karađorđe Petrović, Miloš Obrenović i Ilija Garašanin). 
S druge, zapadne, strane javlja se hrvatski nacionalni pokret, nazivan i ilirski pokret koji je, također, u fokus svog djelovanja važnu ulogu namijenio Bosni smatrajući je dijelom hrvatskog teritorija. Rezultati utjecaja sa istoka i zapada, migracije stanovništva i druge (ne)prilike koje su zadesile Bosnu u navedenom vremenskom periodu mogu se sagledati analizom konfesionalne strukture od početka 19. stoljeća do kraja austrougarske uprave. Knjiga donosi podatke i o pokušaju reformisanja vilajeta Bosna i domete tih reformi, što bi mogao biti pozitivan primjer uređenja i „dejtonske Bosne“ koji se ne bi bazirao na etničkom principu. Tu je i pitanje osmanske obrazovne politike, funkcioniranje konfesionalnih škola, ulogu učitelja, često dovođenih iz susjedstva, koji su imali manje obrazovnu, a više političku i propagandnu ulogu, te udžbenička politika - posebno obzirom na činjenicu da su udžbenici štampani izvan Bosne. Praksa koja nije strana ni vremenu u kojem živimo. 
Knjiga je nastala kao rezultat višegodišnjeg naučnoistraživačkog rada autora u arhivima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, a izdavači su Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika TK. Recenzenti su naučnici kompetentni za oblast tretiranu u knjizi, univerzitetski profesori. Knjiga je namijenjena kako stručnjacima i naučnicima, tako i čitaocima svih nivoa obrazovanja, što je čini posebno interesantnom i privlačnom. Zbog svog značaja knjiga bi se trebala naći u svakoj biblioteci, ustanovi, kompaniji, školi, porodici, kući...
Prof. dr. sc. Adnan Velagić, sa fakulteta humanističkih nauka Univerziteta u Mostaru, kazao je ova knjiga predstavlja vrijedno naučno djelo prof. dr. sc. Senaida Hadžića, u kojem su pomnim analitičkim pristupom sagledani široki aspekti nacionalnog uzrastanja i hegemonativnog ponašanja onih ideoloških koncepata koji su u toku 19. stoljeća imali za cilj preoblikovanje stvarnog bih etnogenog miljea. „Oslobođen pristrasnosti autor je naučno razmatrao pojave i determinisao njihove uzroke, sklapajući tako mozaičnu konstrukciju u kojoj se vrlo jasno vidi šta je to primjesa, a šta nepatvorena struktura. Djelo je nasušno potrebno u ovom vremenu, kada su javni diskurs i medijski prostor nesumnjivo prepušteni dnevnopolitičkoj blasfemiji. Nadam se da će, kao takvo, ovo djelo dati doprinos prevazilaženju različitih neutemeljenih i jalovih sporova, koji se danas počesto vode u cilju „ispiranja mozgova“ i stvaranja iščašene slike o Bosni kao prostoru historijski podložnom dihotomiji i apsolutnoj nesamostalnosti“, kazao je profesor Velagić.  
Pišući o ovoj knjizi prof. dr. sc. Sead Selimović, sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, istakao je da knjiga „Bosna i Hercegovina u vrijeme pojave (veliko)nacionalnih ideja“, znanstveno-istraživačko djelo po svome predmetu istraživanja, sadržaju i metodološkom pristupu. 
„Autor je rad prilagodio čitaocima svih nivoa obrazovanja, što mu, između ostaloga, i daje dodatnu vrijednost, koje će, bez sumnje, predstavljati značajan doprinos bosanskohercegovačkoj historiografiji. On piše sine ira et studio, onako kako i treba da piše profesionalni historičar. Rukopis obiluje mnogim informacijama, koje se mogu koristiti za analizu prilika u Bosni i njezinome susjedstvu u 19. stoljeću, ali i za razumijevanje sadašnjosti“, zaključio je prof. Selimović.  
U svojoj recenziji Hadžićevog rukopisa prof. dr. sc. Ivan Balta, sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta J.J. Srossmayer u Osijeku, naglasio je važnost ovoga štiva u sagledavanju uticaja prošlosti na današnja kretanja u društvu: 
„Knjiga koja je nastala poslije velikog naučno-istraživačkog rada, korištenjem većeg broja dostupnih i nedovoljno poznatih historijskih izvora i historiografije te literature, što je nadasve vrijedno pažnje, je hvalevrijedno djelo koje mijenja dosadašnja stvarna viđenja autohtone bosansko-hercegovačke prošlosti. Naučno štivo je poučno jer je autor dokazao da se na temelju prošlosti može sagledavati sadašnjost, a možda i budućnost razvoja i statusa Bosne kao zajednice naroda, kao države u konfesionalnom smislu, političkom, i svakom drugom. Ni u jednom trenutku autor nije izgubio objektivnost pisanja“.
Prof. dr. sc. Izet Šabotić, sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, istakao je da „rukopis prof. dr. Senaida Hadžića, predstavlja uspješno zaokruživanje jedne važne teme, koja nije u dovoljnoj mjeri tretirana od strane bosanskohercegovačkih historičara. Riječ je o važnom pitanju iz domena nacionalne i političke historije, koja je u mnogo čemu odredila dalju sudbinu Bosne. Nacionalne ideje i nacionalni pokreti rođeni u XIX stoljeću, bili su i ostali važna osnova velikodržavnih koncepcija i aspiracija susjeda prema Bosni i Hercegovini. Upravo sa njima počinju otvoreni nasrtaji na Bosnu od strane susjeda. Toga je potpuno svjestan autor, te činjenično i naučno utemeljeno, donosi sud, da su nacionalni pokreti iz XIX stoljeća, važna osnova velikodržavnih nasrtaja prema Bosni, od kojih se nije odustalo ni danas“.
Prof. dr. sc. Senaid Hadžić rođen je 1961. u Kikačima, općina Kalesija. Studij historije završio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Na istom fakultetu okončao je postdiplomski studij i stekao naučni stepen magistar društvenih nauka iz područja historije. Doktorsku disertaciju odbranio je na Fakultetu humanističkih nauka Univeziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, te stekao naučno zvanje doktor humanističkih nauka iz područja historije. Bio je voditelj studijskog odsjeka Historija Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli od 2007. do 2013. Objavio je veliki broj stručnih i naučnih tekstova. Ipak, najznačajniji trag su ostavile njegove knjige: „Bosna i Hercegovina u vrijeme pojave (veliko)nacionalnih ideja“ (2016), „Kultura i tradicija u Bosni i Hercegovini. Višemilenijski kontinuitet“ (2012), „Kulturna historija Bosne i Hercegovine“ (2009), „Tuzlanski kraj 1851. – 1991. Demografske i socijalne promjene“ (2007.) „Metodika nastave historije“ (2006), „Historijska čitanka za osmi razred osnovne škole“ (2001.). Profesor Senaid Hadžić danas radi na Univezitetu u Tuzli.