Zvornička donja čaršija, (ulje na platnu), Autor Fikret Ibričić

Ljudi i događaji
Slova
Piše Mehmed Pargan
Početak Nove godine i ostavljanje iza leđa brojnih praznika, desetkovana stada ovaca u Bosni i Hercegovini dočekala su sa olakšanjem. Iako je i bruceloza posljednjih godina uzimala svoj danak, janjeći fond je bio relativno očuvan jer su domaći ljubitelji pečenja uredno apstinirali sve do dolaska dijaspore, koju je u Domovini dočekao uz «moderne zvuke izvorne muzike» i muk o brucelozi, te pohvalne priče o radu veterinarskih inspektora, koji su na svako janjeće truplo uredno lijepili pečate, garantirajući sigurnost konzumiranja. Već je nastao i vic o dva jagnjeta na Novom Zelandu, koja zagledana u morsku pučinu razgovaraju o životu i smrti, i jedno upita: -A da li ti vjeruješ da zaista postoji ta Jablanica???
Istina, prošlo ljeto je obilježilo i neuobičajeno hrljenje u mesnice po teletinu, ćevape i sudžukice, koje su u prosjeku dnevne količine robe trošile već u prvim popodnevnim satima. Nakon radnog vremena mesnice su praznim rafama dočekivale uposleno domicilno stanovništvo, a bašte restorana i kafana već u ta doba punjene su do posljednjega mjesta, kako bi se uživalo u muzici lokalnih izvornih bendova. Proteklo ljeto je kao i nekoliko prethodnih bilo najživlje u Kozarcu, Janji, Kozluku... i brojnim čaršijama i selima iz kojih je većina ljudi u dijaspori. Međutim, dolazak dijaspore uz reafirmaciju tradicionalnih veselja dominantno je bilo u Podrinju i Posavini, odnosno Derventi, Odžaku, Zvorniku, Srebrenici i Kalesiji, gdje su glavni zabavljači ponovno bile izvorne grupe iz ovih krajeva. Posebna poslastica ruralnom stanovništvu ovih podneblja bile su i koride u Ćevljanovićima, gdje se i prošloga ljeta okupilo skoro stotinu hiljada ljudi, te u Memićima, Pascima, Vitezu, na Grmeču... Da bismo vam približili šta se na ovim dernecima sluša, pokušali smo za vas poslušati destine izvornih pjesama i pribiližiti vam čime je „kontaminirano“ nekoliko stotina hiljada Bosanaca i Hercegovaca. 
«SATELITI» NA SATELITU
Pripreme za doček dijaspore tekle su skoro od početka godine. Desetak medijskih kuća koje emitiraju program na satelitu ili putem Interneta zagrijavalo je atmosferu do usijanja promovirajući kafane i izvorne muzičke grupe koje će Bosancima i Hercegovcima pomoći da se potpunije odmore i potroše novac koji su planirali ponijeti u Domovinu. Radio «Glas Drine» iz Sapne trenutno je najslušanija stanica u dijaspori koja emitira između ostaloga i izvornu muziku, a tik uz njega je ORV Obiteljski radio Valentino iz Bijele kod Brčkog, koji je napravio pravi lom sa svojim programom izvorne muzike na TV kanalu, BN Radio iz Bijeljine, Radio Feral Kalesija itd. Slušanost i gledanost izvornjaka motivisala je osnivanje zasebne TV kuće u Živinicama koja je i dobila ime Izvorna TV.





Top liste ovih stanica pretrpane su željama i prijedlozima izvorne muzike, a najčešći pobjednici višesatnih glasanja su grupe «Sateliti», «Mirsada i Jarani», «Zvorničko posijelo», «Ilija i Marko», «Kalesijski dijamanti», «Braća Babajići», «Mara i derventske lole»... Opća je ocjena uposlenika u radio-difuziji da je u posljednjih godinu dana izvorna muzika doživjela «procvat», te da se slušanost ove muzike uvećala za nevjerovatnih stotinu procenata. Naši sugovornici smatraju da se to desilo upravo zahvaljujući tehnološkim dostignućima i plasmanu najnovijih ostvarenja odmah u svijet, te zbog izvjesnog zasićenja turbo-folkom, koji u međuvremenu nije dobio kultiviraniju alternativu na polju muzike.







Izvorne grupe svoju strategiju nastupa i opstanka temelje upravo na dijaspori BiH. Na drugoj strani, dolazeći na odmor naši iseljenici raspolažu sa mnogo više novaca nego je to slučaj sa domaćim stanovništvom, koje trpeći posljedice duboke ekonomske krize nije spremno «odriješiti kesu». Stoga je veliki broj tekstova izvornih pjesama programski koncipiran kako bi motivirao goste u kafani ili na koridi da više troše, a to je garant da će gazde ugostiteljskih objekata ponovno angažirati upravo tu grupu. Tako vrlo slušana grupa «Hani i dva bisera» pjeva: «Pravi bećar pije po nedjelju dvije/ to ne može svako jer to nije lako. Sve bećare mora dočekati zora/ Pored dobre snaše što doljeva čaše». Kvaliteta tekstova izvornih pjesama, kako tvrde bolji poznavaoci ove muzike, iz godine u godinu je sve lošija – pjesme brzo nastaju, na običnom sijelu i traju nekoliko sedmica, za njihovo izvođenje nije potrebna priprema niti novac, a suština je u tome da se zadovolji nekoliko kriterija: da se potencira bećarski mentalitet slušalaca, da se podgrije seksualnost i potvrdi potentnost poglavito muškarca, te da se pobude (lokal)patriotski osjećaji. Većina izvornih pjesama temelji se upravo na ovim motivima. 
SELJAČKA SEX REVOLUCIJA
Činjenica da izvorne pjesme nastaju lako i brzo objašnjava činjenicu da izvornjaci odgovaraju na svaku situaciju koja im se dešava i postaju aktualni. Primjerice, kampanja odlaska državljana BiH na privremeni rad u Sloveniju, odmah je pronašla mjesto u jednoj od pjesama grupe «Izvori Srebrenika». Sa stihovima «Slovenijo i tvoji tolari/ Što me mladu od dragog rastavi», nemoguće je ne zapaliti prisutne na svadbi, sijelu ili u kafani, s obzirom da je za dvije godine samo iz Sjeveroistočne Bosne na privremeni rad u Sloveniju otputovalo desetak hiljada ljudi.
Interesantno je da izvornjaci sa «seljačkim» pjesmama, kako se one kolokvijalno nazivaju u narodu, prednjače u promoviranju sex sloboda kod ruralnog stanovništva. 



U tome prednjači duet «Senada i Halil» koji vulgarizmima i razuzdanošću poruka ruši barijere među spolovima i kod slušalaca pokušava da pobuđuje upravo osjećaj potpune seksualne slobode, kako je to slučaj u popularnoj pjesmi «Kad te svrne uz tarabu lola», gdje Mirsada kaže «Skidaj skidaj ne čekaj, sva mi dugmad pokidaj/ što god hoćeš radi, samo me rashladi. Mogu ja to sama, ti me ipak svuci/ mnogo više vjerujem tvojoj muškoj ruci»... Ova izvorna grupa otišla je nekoliko koraka ispred i na originalan način pokušala je provesti emancipaciju žene, a u pjesmi «Žene lole» kaže kako i seljanka može biti dama, ako joj se stvore uslovi – kupi auto i mobitel, jer tada «Nisu samo muškarci bekrije, zna i žena da puši i pije». 
U većini popularnih izvornih pjesama promovira se promiskuitet, «U modi je držat žene dvije, jednu radi braka drugu rad penzije», flert sa prijom ili svastikom, ali u svakom slučaju se brak i porodica stavljaju u drugi plan, kako bi uz čašicu slušalac što duže ostao daleko od porodice: «Imam ženu a ljubim i curicu, tako varam ženu i punicu/Žena misli da joj ljubav cvjeta, a punica nema boljeg zeta». Druga grupa opet pjeva: «Dok sam imo' ja sam i trošio/ Što želio to sam i nabio». Upravo ovakvi stihovi dižu polupijanu publiku na noge i onda veselja traju do zore.
U dijaspori je također stasalo nekoliko popularnih izvornih grupa, među kojima se kao predvodnik pojavio Osman Ahmetović Tambura. Njegova pjesma "Ljuljaj Gara" koju možete vidjeti na ovom videu, 
 osvojila je američku dijasporu, a u video spotu angažirana je i afroamerikanka sa pozamašnim gabaritima. Tambura je prvi opjevao decenijski žal naše dijaspore za slobodama koje su imali u bivšoj Jugoslaviji, prije svega da prema ženi primjene silu, što je u zapadnom svijetu strogo kažnjivo: «Evo mene i garave moje Amerikom šetamo oboje/ Ljuljaj gara i ne žali tijela, nek' se trese Amerika cijela/ Da je meni samo Slovenije da te mala išibam ko prije».
IZVORNI PATRIOTIZAM
Posebnu pažnju naših iseljenika u dijaspori izazivaju izvorne pjesme sa patriotskim motivima. Sve tri nacionalne skupine u BiH u proteklih petnaest godina posvetile su pažnju temama koje mogu probuditi nostalgiju, a najpopularnije su pjesme grupe «Ilija i Marko», koji pjevaju o Bosanskoj Posavini i odlasku Hrvata iz ovih krajeva, te želji da se vrate na svoja ognjišta: «Posavinu često sanjam, budim se u noći/ Na ognjište mog djetinjstva ja ću jednom doći/ Zapjevat će staro društvo, pjesme rodnog kraja/ Posavino tugo moja ljepša si od raja». 



Grupa koju čine Pačo Čorluka i Luka Anušić otpjevala je najpopularniju i najnostalgičniju patriotsku izvornu pjesmu «Stara Cesta» u kojoj kažu kako Zagreb i Hrvatska ne mogu zamijeniti njihova sela i domove u Bosanskoj Posavini: «Volim te Zagrebe grade, voli te i moje dijete/ Oprosti nam to je pjesma naša/ Mi smo djeca Plehana Dervente». Srpske izvorne patriotske pjesme pak imaju sasvim drugačiji prizvuk i nemaju nostalgiju: u njima se pjeva o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, o snazi četnika i srpske vojske, a jedan od najpoznatijih izvođača je Neđo Kostić. On pjeva «Tera Srbin balije preko Baščaršije/ Sa ramena glava leti kad se Srbin sveti». Bošnjačke patriotske izvorne pjesme koje se često pjevaju na sijelima i u kafani posvećene su, one ratoborne Aliji Izetbegoviću ili Naseru Oriću (Zelena se zastava Srebrenicom vije/ Gdje kapetan Naser teške bitke bije/ Naser bije krv se lije. / Sija mjesec žuti kao u sred dana/ Svi ga grle a i ljube rodila ga nana») ili nostalgične posvećene spaljenim selima i gradu Srebrenica. Kako smo već kazali, tekstovi izvornih pjesama skoro da nemaju smisla, imaju loš jezik, bez pjesničkog ritma su i općenito teško ih je nazvati pjesmama. Posebice se ne mogu porediti sa istinskom izvornom pjesmom kao što je autohtona bosanska pjesma sevdalinka. I pored toga, izvorna muzika, ma kakva da bila, u BiH i njenoj dijaspori ima na stotine hiljada poklonika, što nije zanemariv broj. 



Podsjetimo, izvorna pjesma je imala sjajni period svog postojanja prije pet decenija, kada su izašle prve ploče koje su u tiražu od 90.000 snimale grupe «Kalesijska trojka» i «Kalesijski zvuci». U to doba bosanski izvorni melos je istraživan na nekoliko svjetskih instituta, ali je tokom pet decenija, upravo zbog činjenice da ovu muziku stvaraju muzički (i na drugi način) neobrazovani amateri, izvorna muzika došla u ovom trenutku u situaciju da preraste u turbo-izvornu muziku, kao što se desilo sa folk muzikom zadnjih decenija. Čak i takva ona će i dalje da bude opsesija Bosanaca i Hercegovaca, koji će puniti kafane i proplanke na kojima se organiziraju koride.
Braća Babajići su sa svojim hitovima osamdesetih godina snimali čak dijamantske ploče (tiraž preko 100.000), a danas se pjeva pjesma "Čobanice ljepotice hajmo u planine" za kojom je ludovala cijela Jugoslavija. 
  
DANAS POPULARNE PJESME
Već godinama na vrhu top-listi radio stanica u BiH je pjesma «Adidas dimije» koju izvodi grupa «Mirsada i Jarani»: 
Oj cure, žene, man'te se minića
Dimije su za naših mladića
Što si bolan staromodan brale
Zar ne vidiš dimije mi spale
Joj da vidiš ti u moje prije
Ona nosi adidas dimije
A mene mala tako i privlači
Što se prija po modi oblači
Haj dimije su meni najmilije
Nikome ne stoje ko u prije moje
Jedna od najtraženijih izvornih pjesma je «Vidimo se u Živinicama» popularne izvorne grupe «Sateliti».
Ja sam i z Živinica, cura iz Kalesije
Došla bi mi svakog dana ali sama ne smije
Cura iz Kalesije kaže sama ne smije
Dođi mala ako hoćeš sama
Vidimo se u Živinicama.
Ja sam se naljutio i rek'o joj drsko
Neću ni ja tebi doći i meni je mrsko
Cura iz Kalesije kaže sama ne smije
Ako hoćeš reci mi: «Spasi ljubav našu»
Čekaću te srećo moja dole na Međašu
Dođi mala ako hoćeš sama
Vidimo se u Živinicama.