Ljudi i događaji
Slova
Rijetki su gradovi u Bosni i Hercegovini, ali i u cijelom regionu, čija je prošlost tako bogata, a važnost i značaj u kontinuitetu veliki, kakav je to slučaj sa gradom Zvornikom. Tragovi života sežu nekoliko milenija ispred nas i o tome postoje materijalni dokazi, a u posljednjih šest vjekova, od kada se pominje u istorijskim spisima kao grad, Zvornik predstavlja stratešku tačku, na kojoj je nerijetko utemeljena državnost i opstojnost Bosne i Hercegovine. Zvornik je diktirao intenzitet i brzinu osvajačkih pohoda prema Bosni i vladari su ga tretirali indikatorom opasnosti, jer ako Zvornik brzo padne i ostatak zemlje je zasigurno doveden u pitanje, a sve dok se Zvornik odupire, Bosna ima vremena za dizanje uzbune i organizovanje odbrane. 



Izrastao iz vojne potrebe, da se na uskom prolazu pored rijeke Drine stave pod kontrolu kretanja vojski sa obje strane ove rijeke, Zvornik se kao i druge značajne raskrsnice puteva, vremenom pretvarao u vojni, politički, ekonomski, pa i administrativni centar Regije, otvarajući svoje kapije trgovcima Dubrovačke republike, franjevačkim misionarima, mađarskim utjecajima, prodoru pravoslavlja, austrijskoj kulturi, Osmanlijama i njihovoj vjeri, balansirajući na tankoj liniji ukrštanja dva povijesno-civilizacijska kruga, pri tome uzimajući i zadržavajući brojne osobenosti i Istoka i Zapada, tako i sam postajući specifikumom. Povoljan geostrateški položaj na rijeci Drini, ovome gradu je obezbjeđivalo nekoliko činjenica: Drina koja je do Zvornika vijekovima bila plovna, blizina Srebrenice u kojoj se kopala ruda srebra, te Tuzle kao grada soli – bez koje se ne može zamisliti život. 



Na drugoj pak strani, stješnjenost u uskoj dolini Drine, tamo gdje je ova rijeka najkrivlja i svojim obalama usporava plahovitost valova Pive i Tare – koji ju tvore, limitirala je razvoj Zvornika u veliki, moderni gradski centar, što bi se očekivalo s obzirom na njegov značaj u širem povijesnom kontekstu. Naprotiv, sredinom 19. vijeka, za vrijeme čuvenoga Omer-paše Latasa i njegovog gušenja pokreta za autonomiju Bosne, sjedište Zvorničkoga sandžaka i drugih važnih institucija (kao što je sjedište Zvorničko-tuzlanske eparhije), seli se u Tuzlu, koja u to vrijeme ima predispozicije za razvoj i širenje, te lakšu vojno-političku kontrolu Regije. Administrativno sjedište je dislocirano i stoga što je Zvornik bio omiljena tačka za osvajače u čestim ratovima, koji su pogađali ove krajeve, tako da je bilo logično lakše organizirati odbranu cijele Regije sa izvjesne distance, a ne pod salvama topova.
Zvornik je održao značaj i kasnije, posebno u drugoj polovici 20. vijeka sa intenzivnim razvojem industrije postavši važan ekonomski centar subregije. Tim slijedom došlo je do prosperiteta na polju kulture, informisanja, sporta... 
Danas Zvorničani žive širom svijeta i pretpostavlja se da su nastanjeni u više od pedeset zemalja, ali su veze sa rodnim gradom ostale jake. Širom svijeta ponijete su i pronijete priče o ovom gradu, brojne legende i predaje. I djeca znaju priče o prokletoj kraljici Jerini, o pjesniku-mistiku Hasanu Kaimiji, o Zmaju od Noćaja, o porodici Fidahić i Zlatonosovićima.
Ovih dana se na Internetu pojavio izvrstan video koji govori o Zvorniku u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.


U dobro očuvanom snimku jasno se može vidjeti kakav je bio život u to vrijeme. Šest godina prije nastanka ovoga filma sagrađen je most kralja Aleksandra Karađorđevića, koji će kasnije dobiti naziv Most Filipa Kljajića Fiće. Na snimku su i kadrovi sa prostora pored Drine u vrijeće Ilindanskog/ Aliđunskog teferiča. Također, mogu se vidjeti i brojni islamski vjerski objekti koji su još u vrijeme Drugog svjetskog rata i socijalizma porušeni.
Video je objavio Mirzet Mustafić, na jednoj od svojih umjetničkih večeri u Zvorniku tokom 2017.