Priče
Slova
Autor: Izet Handžić

Izet Handžić, zvornički pisac, pjesnik, književni, likovni i pozorišni kritičar, srednjoškolski profesor, preminuo je 2010. godine u Tuzli. Iza sebe je ostavio hiljade izvrsnih članaka, priča i pjesama. Podrinje.Online donosi jednu od njegovih posljednjih napisanih priča.



Vi ne poznajete Srbu. Zato ću i početi ovako. Ima jedan Srbo. Sve što vrijedi nije se rodilo kao vrijednost, nego se stvaralo. Srbo se stvarao godinama. Ne znam ni ko je ni šta je. Znam samo da se zove Srbo. Sretnem ga na mirnim i usamljenim mjestima u gradu, gdje se na miru može popiti kafa ili čitati, bilo knjiga ili novine. Kako nemam uslove za rad u kući obično čitam u čitaonici. Tamo se sretnem sa Srbom. Ali on tamo ne čita. Tek malo pogleda u novine. Novine i nisu samo za čitanje, a Srbo upravo to traži u novinama. Sretnem ga i u kafiću BKC i tamo radi isto. Obično nema nikog. Samo tišina, mir i kafa pred Srbom. Tu su i novine pred njim, ali on je našao u njima ono što mu treba. 
Srećući ga često, na ovim mjestima, došao sam do zaključka da smo braća po neimanju uslova za rad. Nekad ga zateknem u čitaonici, a nekad ne. I kada ga ne vidim, mogu tačno znati da li je dolazio prije mene ili ne. Otvorim novine na stranici sa ukrštenim riječima. Ako je križaljka popunjena, to znači da je Srbo dolazio prije mene, završio posao i otišao. 
On to obično čini u svim dnevnim novinama. U križaljkama koje dođu u njegove ruke ne ostane ni jedno polje prazno. Tu korov više ne niče. 
U čitaonici ima i hrvatskih novina, ali za Srbu nema jezičke tajne: njemu je i hrvatski i srpski maternji jezik. 
I ne radi se samo o novinama. I križaljke u Slobodnoj Bosni, Danima, Globusu, imaju istu sudbinu kada dođu u njegove ruke. 
Primijetio sam da mu je i to malo. On kupuje i enigmatske novine i nosi ih sa sobom. U stvari, gotovo da se i ne rastaje od njih. 
Više nisam mogao odoljeti, a da ga jednom ne upitam: 
-Od kada popunjavate križaljke?
-Od kako znam za sebe, kratko je odgovorio.
-A da li ste nagrađivani?
-Interesuju me samo velike novčane nagrade. Ne bavim se sitnišom!
Volim da sretnem Srbu.
Ali i on voli susret sa mnom. 
Srbo danas ima osamdeset godina, ali memorija mu je svježa kao da mu je dvadeset. Živa enciklopedija ima u glavi tisuće manje poznatih pojmova iz raznih oblasti ljudskog znanja.
Jednom, kada križaljke zarastu u korov, znat ću da Srbe više nema. Za sada, hvala Bogu, čio je i zdrav.