Životni stil
Slova
Za baklavu se u narodu kaže da je car među kolačima. Takva izreka je nastala nekada davno kada je, kako kaže narodna predaja, turski car dolazio u Bosnu i onda su ga pozvali na sobet (druženje) na kojem je pripremljeno sve što je najbolje od hrane u našoj zemlji. U neka doba domaćin je rekao kako će se na kraju, kada su se svi najeli i skoro da više nisu mogli staviti zalogaj u usta, poslužiti hrana koja je car među poslasticama. Tada se turski car naljutio, jer kako to da neko smije uporediti slatkiš, pogotovo onaj koji dolazi na kraju, pa skoro da nije važan, sa suverenom. Htio ga je posjeći, ali je zatražio prije toga objašnjenje takve drskosti. Tada je domaćin upitao: 
-Presvijetli care, je li ti dolaziš posljednji u džamiju, kada je džuma?
Car je klimnuo glavom.
-Kada ti dolaziš, džamija je puna i niko više ne može stati, ali kada se pojavi car, svi se razmaknu, jer je car najvažniji. Je li tako?
Car je opet klimnuo glavom.
-E, tako je i sa baklavom. Ona dođe na kraju kada smo siti da disati ne možemo i kada mislimo da za nju nema mjesta, sve se u stomaku razmakne i nađe se mjesto za cara među poslasticama. Niko ne odbija baklavu, kao što se niko ne protivi presvijetlom caru.
Car se, tako kažu, samo nasmijao i dao da se domaćin nagradi kesom dukata. 
Ovu sam priču čuo nedaleko od Tuzle. U ovim krajevima se pravi tradicionalna polagana baklava za koju se razvlače jufke. U nekim kućama orasi se melju, ali je običaj da se orasi tucaju ili gnječe u nekoj posudi kako bi se iz njih istisnule masne materije i mirisi. Baklava može imati deset do petnaest listova, a od majstora do majstora je da li će se između svakoga lista posipati orasi. Obično se posipa svaki drugi list jufke. Kada se baklava složi, preko se stavlja jedna jufka koja se ostavlja kao zaštita da prvi sloj jufke ne izgori. Kada je pečenje bez bilo kakve tečnosti završeno, baklava se ohladi, a onda se zaljeva dovoljno gustom agdom (špinovanim šećerom), koja ulazi među listove i u njihovu strukturu, čineći baklavu sočnom, ali ne previše mekanom. Inače, baklava, koju agda na određen način konzervira i može dugo da traje, važi za izuzetno kaloričnu i hranjivu slasticu. 
Tradicionalna bosanska baklava 
(recept preuzet od Nihade Suljić, iz Tuzle)

Sastojci:
-1,5 kg suhe jufke
-1 kg oraha
-350 g maslaca
-2 kašike masla
-1 šoljica ulja
Agda:
-2 kg šećera
-2,5 l vode
-1 vanilin šećer
-1 limun
Tirit:
-2 žumanca
-kašičica masla
-brašno
Način pripreme:
Tirit se priprema tako što se žumanca i maslo umiješaju, a potom im se dodaje brašno, dok ne postane polusuha masa koja se može među prstima utrljati i tako usitniti. 
Podijeliti jufku na pet dijelova a jednu ostaviti za poklopac. Pola oraha isjeckati, a pola samljeti i pomješati sa tiritom, koji je napravljen dan ranije. Tu masu sipati po svakom četvrtom listu jufke. Isjeći baklavu na rombove, a u međuvremenu masnoću prokuhati i odstraniti bijelu pjenu sa nje. Lagano po baklavi posuti vrelu masnoću. Peći oko dva sata na 170 stepeni. Prije slaganja baklave zaljev se kuha na laganoj vatri sve vrijeme dok se baklava peče (na kraju se dodaju limun i vanilija). Oko pola litra tog zaljeva ostaviti da se dobro uagdi (uspjeni). Baklava se zaliva dok je vrela vrelim zaljevom i pritisne se tepsijom. Kad se drugi dio agde pripremi (uagdi) prelije se po baklavi, nakon čega se ona više ne pritiska.
(IZ knjige „Tradicija Bosne i Hercegovine – zanati“, autor Mehmed Pargan, BMG Bosanska medijska grupa Tuzla, 2016.)