Kolumne
Slova
Prof. dr. Damir Zenunović 
Kritična koncentracija destruktivne kritike je koncentracija pri kojoj započinje destrukcija društvene zajednice. 
Savremeni, brzi način života, potpomognut tehnološkim razvojem i medijskom revolucijom, uzrokovao je, između ostalog, poplavu instant kritičara, koji bez puno razmišljanja sirovu informaciju, začinjenu sa usputnim razmišljanjem, izbace na turbo scenu kratkotrajnih vrijednosti, pa kako se primi. Na žalost, takvi itekako utiču na naše živote. 
Osavremenjen, prosječan Bosanac, razapet između nametnutih potreba i ograničenih mogućnosti, bombardovan kakofonijom informativne džungle, postavlja sebi pitanje kako profilisati svoj stav u društvu sklonom paušalnim ocjenama i crno-bijelom posmatranju društvenih procesa, kako filtrirati instant kritike. 


Prof.dr. Damir Zenunović
Tragom kritike po definiciji nudim odgovor - kritički pristup instant kritikama. 
Da bi smo mogli adekvatno sagledati vrijednost kritičkog pristupa, vratimo se korijenu riječi kritika, koja je izvorno iz starogrčkog jezika i znači „razlikovati, razmotriti“. Dakle, razmotriti, promisliti, narodnim žargonom „stati na loptu“. U procesu razmatranja i valorizacije instant kritike moramo jasno razlučiti da li je kritika konstruktivna (korisna) ili destruktivna (štetna). 
Kritika je konstruktivna kada se njome postiže neki cilj, željena promjena ponašanja osobe, željena promjena u društvu. Konstruktivna kritika se uvijek odnosi na ponašanje, a ne na osobu, čime se izbjegava vrijeđanje druge osobe, poštuje njeno pravo da pogriješi i daje mogućnost da ona promjeni svoje ponašanje. Konstruktivna kritika se upućuje direktno osobi čije ponašanje je objekat kritike. Na taj način se izbjegavaju nesporazumi i konflikti kroz uvođenje drugih ljudi u proces. Konstruktivna kritika podrazumjeva direktno iznošenje onoga što smatramo pogrešnim. Ukoliko kritika nije konkretna, otvorena i jasna, ona ne može postići cilj. Konstruktivna kritika nudi rješenja. Konstruktivna kritika ne može sadržavati elemente agresije, bijesa, svađe ili težnje da se neko ponizi. Konstruktivna kritika naglašava i ono što je pozitivno, a ne samo negativno. Konstruktivna kritika implicira očekivanje, očekuje promjenu određenog ponašanja. Konstruktivna kritika ne provocira negativna osjećanja kod druge osobe (ljutnja, povrijeđenost, odbacivanje). Konstruktivna kritika podrazumjeva pravo mjesto, vrijeme i okolnost za kritiku. 
Kritika je destruktivna kada ne dovodi do promjene ponašanja, nego provocira ljutnju, distanciranost, konflikt. Kritika je destruktivna kada je fokus kritike osoba, a ne ponašanje, pojava. Takva kritika vodi ka destrukciji (razaranju, uništavanju, rušenju, razgrađivanju osobe, grupe osoba ili društvene zajednice).
Ako smo jasno klasificirali kritiku po njenoj destruktivnosti, bez razmišljanja bacimo u koš destruktivne kritike, jer htjeli mi to ili ne, one neminovno truju našu okolinu, a i mi smo dio okoline.  Temeljito promislimo o tome jesmo li svjesno ili nesvjesno doprinijeli povećanju koncentracije destruktivne kritike, jer kada se dostigne kritična koncentracija može doći do eksplozije, a eksplozija ostavlja iza sebe ruševine od objekata i ljudi.
Zato kada slijedeći puta otvorimo društvene mreže i požurimo da damo podršku promislimo, stanimo na loptu. Konstruktivne kritike pažljivo razmotrimo, a za ostale je šteta gubiti vrijeme. Smrt destruktivne kritike je nepromišljanje o njoj.
Potičimo kulturu promišljanja na društvenim mrežama.